Mikula Galović

Izvor: Wikipedija

Mikula (Nikola) Galović (Galovich) (Zagreb, 28. rujna, 1614. – Zagreb, 8. studenog, 1684.) hrvatski katolički svećenik, isusovac, duhovni pisac i propovjednik.

Studirao je na zagrebačkoj gimnaziji. 1635. godine je stupio među isusovce u Beču, gdje je studirao filozofiju (1638.1641.) i teologiju (1642.1646.). Predavatelj je bio na zagrebačkoj gimnaziji 1638. i 1642. godine i obavljao svoju službu među isusovcima u Varaždinu (1648., 1655., 1664.1665.) i Rijeci (1649.1651., 1656.1659., 1669.1671.)

1655. superior je varaždinske rezidencije, a kao rektor zagrebačkoga kolegija (1660.1663.) uveo je studij filozofije.

Njegove knjige su ostale većinom nepoznate.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Pobosnozt i bratovchina k szv. Isidoru (1672.)
  • Ruchne knyisicze za bratovchine (1674.)
  • Szobotni kinch blasene Devicze Marie (1696.)
  • Plamen pobosnozti proti szv. Ferencu Xaveriushu (?)

Vanjske povezanice[uredi | uredi kôd]