Milivoj Bačanović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Milivoj Bačanović (Herceg Novi, 5. prosinca 1921.[1] − Sarajevo, 17. travnja 2012.)[2], operni pjevač, bariton, glazbeni pedagog[3][4]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Herceg Novom. U Tivtu je odrastao. U Dubrovniku i Kotoru je završio Pomorsku trgovačku akademiju. Poslije toga otišao je na studij pjevanja u Italiju, u Pesaro, na konzervatoriju Rossini[3][4] (kod E. Cassazze[1]). U sarajevsku kazališnu kuću došao je 1946. godine, kad je osnovana mjesna opera. U toj je opernoj kući proveo cijeli radni vijek. Bio je operni prvak se a poslije i pedagog, čak i nakon odlaska u mirovinu. Iz Sarajeva je izbivao samo kazališne sezone[3][4] 1955.-57.[1] kada je bio članom Zagrebačke opere. U Sarajevu često nastupao zajedno s Trifonom Ivanišević-Kulari, a dirigirao im je zemljak Miroslav Homen, u Aidi, Prodanoj nevjesti, Boemima, Cavaleriji, Rigolettu i inim kazališnim komadima.[3][4]

Pjevao je u svim opernim kućama svih republika i pokrajina bivše SFRJ, te u Grčkoj, Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj. Na izložbi u Parizu Umjetnost na tlu Jugoslavije nastupio je zajedno s Ljiljanom Molnar-Talajić, koja je bila iz iste sarajevske četvrti. Klavirsku pratnju činio je Mladen Pozajić.[3][4]

Bačanović je na koncertima izvodio klasični operni repertoar, ali i zabavne melodije, napolitanske i starogradske pjesme.[3][4]

Četvrti na međunarodnom natjecanju opernih pjevača 1953. u Verviersu (Belgija).[1] U BiH je primio gotovo sve moguće umjetničke nagrade.[3][4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 47
  2. Milivoj Bačanović, Proleksis enciklopedija LZMK. Ažurirano: 17. travnja 2015. Pristupljeno 2. srpnja 2016.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 (crnogorski) Zlatni glasovi Boke, Radio Tivat, nedatirano. Pristupljeno 2. srpnja 2016.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 Mašo Čekić: Zlatni glasovi Boke Hrvatski glasnik 9/2011., str. 34.-35., Pristupljeno 2. srpnja 2016.