Mir u Velikom Varadinu

Mir u Velikom Varadinu (ili Nagyváradski ugovor, Ugovor iz Grosswardeina) bio je tajni mirovni sporazum između cara Ferdinanda I. i Ivana Zapolje, suparničkih pretendenata na Kraljevinu Ugarsku, potpisan u Grosswardeinu/Váradu (današnja Oradea, Rumunjska ) 24. veljače 1538.^[1] U ugovoru su podijelili Mađarsku između sebe prema stvarnom posjedu.

Ferdinand je priznao Zapolju kao Ivana I., kralja Ugarske i vladara dvije trećine Kraljevstva, dok je Zapolja priznao Ferdinandovu vlast nad zapadnom Ugarskom i priznao ga kao nasljednika ugarskog prijestolja, budući da Zapolja nije imao djece.^[2]

No 1540. godine, neposredno prije Zapoljine smrti, njegova supruga mu je rodila sina, Ivana Sigismunda Zapolje, te je sporazum propao. Mađarsko plemstvo izabralo je Ivana Sigismunda za kralja Ugarske^[2] kao Ivana II.. Izabela je zamolila osmanskog sultana Sulejmana I. da pomogne u borbi s Ferdinandom i njegovim nasljednicima koja je uslijedila, samo da bi Sulejman pobijedio, proglasio Ivana II. kraljem i postavio se za regenta. Veliki dio Ugarske postao je u biti turska provincija, s osmanskim guvernerom i garnizonom u Budimu.^[2]

Izvori

↑ István Keul, Early modern religious communities in East-Central Europe: ethnic diversity, denominational plurality, and corporative politics in the principality of Transylvania (1526–1691)], Brill, 2009, p. 40
1 2 3 Bohnstedt 1968, str. 8.

Literatura

Bohnstedt, John W. 1968. The Infidel Scourge of God: The Turkish Menace as Seen by German Pamphleteers of the Reformation Era. Transactions of the American Philosophical Society. American Philosophical Society. 58 (9): 1–58. doi:10.2307/1006112. ISSN 0065-9746. JSTOR 1006112. Pristupljeno 6. travnja 2024.

[Keul2-1] István Keul, Early modern religious communities in East-Central Europe: ethnic diversity, denominational plurality, and corporative politics in the principality of Transylvania (1526–1691)], Brill, 2009, p. 40

[FOOTNOTEBohnstedt19688-2] 1 2 3 Bohnstedt 1968, str. 8.

[1]

[2]