Miroslav Pantić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Miroslav Pantić
Rođenje 9. srpnja 1926.
Mjesto rođenja Svilajnac, Kraljevina SHS
Smrt 16. rujna 2011.
Beograd, Srbija
Etnicitet Srbin
Polje Povijest književnosti
Institucija Sveučilište u Beogradu, SANU
Istaknute nagrade Sedmojulska nagrada (1988.), Vukova nagrada (1991.), Zlatni beočug (1999.), Orden rada sa zlatnim vijencem

Miroslav Pantić (Svilajnac, 9. srpnja 1926.Beograd, 16. rujna 2011.) je bio srpski povjesničar književnosti, profesor Sveučilišta u Beogradu i akademik SANU.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u Svilajncu 9. srpnja 1926. godine gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. U razdoblju od 1945. do 1949. studirao je srpski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Na istom fakultetu je doktorirao 1956. godine tezom „Sebastijan Slade-Dolči, dubrovački biograf XVIII veka“. Postao je docent 1957. godine na Filozofskom fakultetu, vanredni profesor 1962. godine i redovni 1970. na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu koji je u međuvremenu nastao izdvajanjem iz Filozofskog 1960. godine. U razdoblju od 1972. do 1973. bio je upravnik Sveučilišne biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu.[1]

Za dopisnog člana SANU izabran je 1974., a za redovnog 1981. godine. Sekretar odeljenja jezika i književnosti SANU bio je od 1982. do 1994. godine. Generalni sekreta SANU bio je u razdoblju od 1994. do 1998., a potpredsjednik SANU za društvene znanosti u razdoblju od 1998. do 2003.[2]

Jedan od najplodnijih proučavatelja starije hrvatske, osobito dubrovačke i bokokotorske književnosti (Marin Držić, 1964.; Humanizam i renesansa, 1967.; Iz književne prošlosti, 1978.; Susreti s prošlošću, 1984.; Književnost na tlu Crne Gore i Boke kotorske od XVI do XVIII veka, 1990.) te narodne književnosti (Narodne pesme u zapisima XV–XVIII veka, 1964.). Premda u svojim arhivskim istraživanjima slijedi praksu srpske historiografije u svojatanju hrvatske baštine, napisao je vrijedne priloge o starijim hrvatskim piscima.[3]

Dobitnik je više nagrada među kojima su: Sedmojulska nagrada (1988..), Vukova nagrada (1991.), Zlatni beočug (1999.), Orden rada sa zlatnim vijencem. Bio je počasni građanin Svilajnca i Despotovca.[4] U njegovu čast održan je znanstveni skup 30. svibnja 2007. u Svilajncu i promoviran zbornik „Akademik Miroslav Pantić“[5](COBISS).

Preminuo je 16. rujna 2011. Beogradu i sahranjen 21. rujna u Svilajncu. U ime SANU od njega se oprostio Miro Vuksanović.

Radovi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]