Prijeđi na sadržaj

Miroslav Pantić

Izvor: Wikipedija
Miroslav Pantić
Rođenje 9. srpnja 1926.
Svilajnac, Kraljevina SHS
Smrt 16. rujna 2011.
Beograd, Srbija
Etnicitet Srbin
Polje Povijest književnosti
Institucija Sveučilište u Beogradu, SANU
Istaknute nagrade Sedmojulska nagrada (1988.), Vukova nagrada (1991.), Zlatni beočug (1999.), Orden rada sa zlatnim vijencem
Portal o životopisima

Miroslav Pantić (Svilajnac, 9. srpnja 1926.Beograd, 16. rujna 2011.) je bio srpski povjesničar književnosti, profesor Sveučilišta u Beogradu i akademik SANU.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Svilajncu 9. srpnja 1926. godine gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. U razdoblju od 1945. do 1949. studirao je srpski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Na istom fakultetu je doktorirao 1956. godine tezom „Sebastijan Slade-Dolči, dubrovački biograf XVIII veka“. Postao je docent 1957. godine na Filozofskom fakultetu, izvanredni profesor 1962. godine i redovni 1970. na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu koji je u međuvremenu nastao izdvajanjem iz Filozofskog 1960. godine. U razdoblju od 1972. do 1973. bio je upravnik Sveučilišne biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu.[1]

Za dopisnog člana SANU izabran je 1974., a za redovnog 1981. godine. Sekretar odeljenja jezika i književnosti SANU bio je od 1982. do 1994. godine. Generalni sekreta SANU bio je u razdoblju od 1994. do 1998., a potpredsjednik SANU za društvene znanosti u razdoblju od 1998. do 2003.[2]

Jedan od najplodnijih proučavatelja starije hrvatske, osobito dubrovačke i bokokotorske književnosti (Marin Držić, 1964.; Humanizam i renesansa, 1967.; Iz književne prošlosti, 1978.; Susreti s prošlošću, 1984.; Književnost na tlu Crne Gore i Boke kotorske od XVI do XVIII veka, 1990.) te narodne književnosti (Narodne pesme u zapisima XV–XVIII veka, 1964.). Premda u svojim arhivskim istraživanjima slijedi praksu srpske historiografije u svojatanju hrvatske baštine, napisao je vrijedne priloge o starijim hrvatskim piscima.[3]

Dobitnik je više nagrada među kojima su: Sedmojulska nagrada (1988.), Vukova nagrada (1991.), Zlatni beočug (1999.), Orden rada sa zlatnim vijencem. Bio je počasni građanin Svilajnca i Despotovca.[4] U njegovu čast održan je znanstveni skup 30. svibnja 2007. u Svilajncu i promoviran zbornik „Akademik Miroslav Pantić“[5](COBISS).

Preminuo je 16. rujna 2011. Beogradu i sahranjen 21. rujna u Svilajncu. U ime SANU od njega se oprostio Miro Vuksanović.

Radovi

[uredi | uredi kôd]
  • Pantić, Miroslav. 1982. Usmeno pesništvo. Istorija srpskog naroda. knj. 2. Srpska književna zadruga. Beograd. str. 504–518
  • Pantić, Miroslav. 1993. Književnost na tlu Crne Gore i Boke Kotorske. Istorija srpskog naroda. knj. 3, sv. 2. Srpska književna zadruga. Beograd. str. 135–255
  • Pantić, Miroslav. 1993. Narodna ili usmena književnost. Istorija srpskog naroda. knj. 3, sv. 2. Srpska književna zadruga. Beograd. str. 256–326
  • Pantić, Miroslav. 1986. Narodno (usmeno) pesništvo. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 2. Srpska književna zadruga. Beograd. str. 107–164

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Istorijska biblioteka: Miroslav PantićArhivirana inačica izvorne stranice od 10. kolovoza 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 29. srpnja 2019.
  2. Životopis na web stranici SANU, pristupljeno 29. srpnja 2019.
  3. Miroslav Pantić. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
  4. Sahranjen akademik Miroslav Pantić (TANJUG, 21. rujna 2011), pristupljeno 29. srpnja 2019.
  5. Promocija zbornika „Akademik Miroslav Pantić“ (TANJUG, 30. svibnja 2007.), pristupljeno 29. srpnja 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]