Mobilni virtualni mrežni operater

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Mobilni virtualni mrežni operater (eng. Mobile Virtual Network Operator, skraćeno MVNO) pružatelj je mobilnih usluga koji ne posjeduje vlastitu infrastrukturu nego radi preko infrastrukture drugih operatera s kojima je sklopio ugovor.[1] U Hrvatskoj, kako bi tvrtka postala mobilni virtualni mrežni operater, nije potreban javni natječaj, samo dozvola Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Na nekim tržištima, potreba za virtualnim operaterima javila zbog potrebe za povećanjem konkurentnosti, dok se u drugim državama javila zbog viška mrežnih kapaciteta koji bi inače bili neiskorišteni.

Prvim komercijalno uspješnim virtualnim operaterom smatra se Virgin UK iz Ujedinjenog Kraljevstva koji je počeo s radom u studenom 1999. godine.[2][3][1]

Podjela[uredi VE | uredi]

Postoje tri tipa virtualnih operatera - laki, teški i punokrvni.[4] Laki virtualni operateri koriste malo vlastite tehnološke opreme i više se oslanjaju na rješenja operatera s kojima imaju ugovor. Teški virtualni operateri koriste više vlastite tehnološke opreme. Punokrvni virtualni operateri imaju gotovo svu vlastitu opremu koju i obični virtualni operateri, osim radio-stanica potrebnih za komunikaciju.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Ericsson Hrvatska Željko Popović: "Mobilni virtualni mrežni operator", siječanj 2009. (pristupljeno 4. kolovoza 2015.)
  2. TelecomSpace: "Mobile Virtual Network Operator (MVNO)" (pristupljeno 4. kolovoza 2015.)
  3. Virgin Mobile: "Virgin Mobile reaches one million customers", 25. lipnja 2001. (pristupljeno 4. kolovoza 2015.)
  4. We Connect Thailand: "Building a successful MVNO - Part 1" (pristupljeno 4. kolovoza 2015.)