Muzejska čuvaonica

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Muzejska čuvaonica (depo), Victoria & Albert Museum, London, Engleska

Muzejska čuvaonica odnosno depo naziv je za prostor za pohranu i čuvanje muzejske građe.

Nekada je bila uobičajena praksa izlaganja sve građe koju muzej posjeduje.Nasuprot ove prakse je današnja praksa ,gdje muzej izlaže tek manji dio predmeta koje posjeduje,dok se preostala građa drži u čuvaonicama,odnosno analogno arhivskoj građi sva neizložena građa čuva se kako bi bila dostupna u svrhu istraživanja,te izlaganja na tematskim izložbama.

Uvijeti pohrane[uredi VE | uredi]

Čuvaonice se uređuju zavisno o vrsti građe koju u njih pohranjujemo.Pohrana samo jedne vrste predmeta ( npr.slika na platnu ) jednostavnija je od pohrane raznorodnih predmeta.Prije svega rečeno znači da raznorodni predmeti mogu zahtijevati različite uvijete adekvatnog čuvanja - u smislu relativne vlage zraka,temperature te količine i jačine svijetla.Predmete je nadalje potrebno što kvalitetnije zaštiti od prašine i zagađenog zraka,te raznih štetnika.Kod uređenja čuvaonice neophodno je koristiti samo primjerene i provjerene materijale,kako isti nikako ne bi doprinosili propadanju pohranjenih predmeta.

Organizacija[uredi VE | uredi]

U principu prostor čuvaonice mora biti klimatiziran, i to zavisno o pohranjenom materijalu.Osim opreme koja obezbjeđuje rečeno,znači ovlaživača i odvlaživača zraka,te primjerenih grijaćih tijela i rasvjete važni su i veličina,težina i oblik pohranjenih predmeta,odnosno za njih primjerene police,sanduci i palete ( izrađeni od materijala koji neće štetiti predmetima!).

Svi predmeti u čuvaonici moraju na sebi imati jasno i uočljivo napisan njihov muzejski inventarni broj.

Predmeti moraju biti dobro pozicionirani i lako dostupni za eventualno izmiještanje zbog izlaganja, posudbe ili sigurnosnih razloga.

Što je čuvaonica bolje i dostupnije organizirana to su manje mogućnosti oštećenja čuvane građe,.

Osoblje[uredi VE | uredi]

U malim i srednjim muzejima čuvaonica je dostupna svom muzejskom osoblju,znači voditelju zbirke,tehničkom osoblju,te osoblju zaduženom za održavanje čistoće.U većim muzejima ulaz u depo dopušten je nadalje i konzervatorima restauratorima i voditeljima dokumentacije.U pricipu bi ulaz u čuvaonice morao biti strogo nadziran.

Stanje muzejskih čuvaonica u hrvatskim muzejima[uredi VE | uredi]

Kako je muzejska djelatnost kao i kultura te obrazovanje jedna od djelatnosti na kojima se kod nas kontinuirano štedi,te su značajnija i sustavna ulaganja rijetka,stanje čuvaonica u našim muzejima daleko je od svjetskih,te europskih standarda.

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Günter S. Hilbert: Sammlungsgut in Sicherheit. Gebr. Mann Verlag, Berlin 2002, ISBN 3-7861-2348-9.
  • Landschaftsverband Westfalen-Lippe, Westfälisches Museumsamt (Hrsg.): Inventarisierung, Dokumentation, Bestandsbewahrung. 4., erweiterte und überarbeitete Auflage. Westfälisches Museumsamt, Münster 2004, ISBN 3-927204-58-7.
  • Florian M. Müller, Sylvia Mader, Gerhard Tarmann, Veronika Sossau (Hrsg.): Museumsdepots und Depoteinrichtung. Tagungsband zum ICOM-Österreich-Symposium vom 4.-5. März 2011 in Innsbruck. Innsbruck 2012, ISBN 978-3-200-02733-6. (SPECTANDA – Schriften des Archäologischen Museums Innsbruck 2)
  • Olah,S.;Griesser.Stermscheg,M. Museumdepots - Inside the Museum Storage,Salzburh 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]