Neoarhaik

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Neoarhaik je geološka era unutar Arhaika. Vremenski se proteže od 2800 milijuna godina do 2500 milijuna godina. Ovo se vremensko razdoblje definira kronometrijski i nema odgovarajući sloj stijenja u Zemlji.

U ovom se razdoblju pojavljuju prvi organizmi (cijanobakterije) sposobni za fotosintezu[1]. Njihovo razmnožavanje i sve veća proizvodnja kisika izazvati će tzv. kisikovu katastrofu koja će doći do vrhunca u sljedećoj paleoproterozojskoj eri. Povećanje razina kisika u atmosferi uništilo je gotovo sve anaerobni anaerobne organizme onog doba[2]. U neoarhaiku je došlo do formiranja novog superkontineta Kenorlanda, prije oko 2700 milijuna godina [3][4].

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Frei, R.; Gaucher, C.; Poulton, S. W.; Canfield, D. E. (2009). "Fluctuations in Precambrian atmospheric oxygenation recorded by chromium isotopes". Nature 461 (7261): 250–253. Bibcode:2009Natur.461..250F. doi:10.1038/nature08266. PMID 19741707.
  2. Flannery, D. T., R.M. Walter (2012). "Archean tufted microbial mats and the Great Oxidation Event: new insights into an ancient problem". Australian Journal of Earth Sciences 59 (1): 1–11
  3. Aspler, Lawrence B., Chiarenzilli, Jeffrey R., Cousens, Brian L., Davis, William J., McNicoll, Vicki J., Rainbird, R.H. (1999). "Intracratonic basin processes from breakup of Kenorland to assembly of Laurentia: new geochronology and models for Hurwitz Basin, Western Churchill Province." Contributions to the Western Churchill NATMAP Project; Canada-Nunavut Geoscience Office.
  4. Barley, Mark E., Andrey Bekker, and Bryan Krapez. (2005.) "Late Archean to Early Paleoproterozoic global tectonics, environmental change and the rise of atmospheric oxygen." Earth and Planetary Science Letters svezak 238. str. 156.-171. [2]