Niška rezolucija (1915)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Niška rezolucija donesena 6. svibnja 1915. na "Jugoslavenskom kongresu socijalista" u Nišu, odluka je od povijesnog značaja za buduće zajedništvo svih slavenskih naroda u borbi za oslobođenje i ujedinjenje. Rezoluciju su donijeli predstavnici iz svih krajeva buduće zajedničke države Jugoslavije.[1]

Povjest[uredi | uredi kôd]

Zgrada Časničkog doma u Nišu u kome je 6. svibnja 1915. održan "Jugoslavenski kongres socijalista".

Pola godine nakon objavljivanja " Niške deklaracije", u Časničkom domu u Nišu 6. svibnja 1915. godine održan je "Jugoslavenski kongres socijalista", na kojem su nazočili predstavnici iz svih krajeva buduće zajedničke države Jugoslavije.[2]

Kongresom je predsjedavao književnik Ivo Ćipiko, a svečano ga je otvorio Frano Supilo. Na ovom povijesnom skupu donesena je "Niška rezolucija" koja je u sebi sadržavala sljedeće dvije najznačajnije odluke kongresa:

  • O zajedništvu svih slavenskih naroda u borbi za oslobođenje i ujedinjenje.
  • O odbacivanju Londonskog ugovora, kojim je bilo predviđeno da se dijelovi Jadranske obale ustupe Italiji.[3]

Ovim jugoslavenskim programom pružao se otpor savezničkim pritiscima na Srbiju da pristane na teritorijalne ustupke Italiji, Rumunjskoj i Bugarskoj za njihov ulazak na stranu Antante. Iznošenjem jugoslavenskog ratnog cilja, predstavnici iz svih krajeva buduće zajedničke države Jugoslavije, Antanti su ponudila veliku državu koja bi kao takva mogla biti jedan od stupova stabilnosti u poslijeratnoj Europi.

Što se same Srbije tiče, zajedništvo svih slavenskih naroda u borbi za oslobođenje i ujedinjenjem, ostvarenja jugoslavenskog bio je zapravo glavni ratni cilj i potreba za rušnjem Austro-Ugarske, koja je kao grabljivi susjed i teška prepreka za njenu nacionalnu misiju, desetljećima predstavljala prijetnju njenom opstanku . [4]

Da bi se pomoglo ispunjenju ovih ciljeva, u Parizu 1915. godine osnovan je Jugoslavenski odbor, kao političko interesno tijelo, južnoslavenskih političara iz Austrougarske. Cilj ovog tijela bio je ujedinjavanja svih južnoslavenskih naroda u jednu, neovisnu državu.[5]

Izvorni tekst Rezolucija Jugoslavenskog odbora od 6. svibnja 1915.[uredi | uredi kôd]

U ovim povijesnim danima žrtava i nada u pravdu i slobodu naglašavamo u prvom redu potpuno i ničim neodvojenim naše narodno jedinstvo srpsko-hrvatsko-slovensko i to ne samo kao bezuvjetnu zalogu bolje budućnosti nego i kao etnografsku i genetičku istinu koja se mora i politički ostvariti kao što je već duhovno ostvarena.

Dosljedno tome najavljujemo da se ni pod kojim uvjetom nećemo izmiriti s tim da se žrtvuju i rastržu naše čisto jugoslavenske zemlje a naročito naše more i primorje na kojemu žive Srbi, Hrvati i Slovenci.

Molimo sve sile koje se danas bore za princip narodnosti i pravde da naš jednokrvnii nerazdvojiv narod sačuvaju od tog rastrzanje i otuđivanja njegovih zemalja i omoguće Srbiji oslobodilačku i kulturnu misiju što će biti zaloga trajnog mira u Europi. Inače, raskomadane i odnarođivanju predane, u ovom ratu za oslobođenje naroda, jadranske zemlje i obale Srba, Hrvata i Slovenaca biti će ne samo jedna grozna nepravda već i neugasivo ognjište novih borbi sve dok se nepravda ne popravi.

Stavljamo u dužnost Egzekutivnom odboru zbora da ovu rezoluciju s naročitom predstavkom podnese vladi kraljevine Srbije, predstavniku Crne Gore, predstavnicima sila iz trojnog sporazuma i predstavniku Belgije, izloživši im svu težinu ove situacije i opasnost od teških posljedica koje će eventualno nastati. [6]

Važnost[uredi | uredi kôd]

Povijesno gledano nepobitna je činjenica da je "Niška rezolucija", koja je proistekla iz "Niške deklaracija", i ranije potpisanog "Niškog sporazuma", označila početak povijesnog procesa stvaranja buduće jugoslavenske države, koji je okončan četiri godine kasnije, 1. prosinca 1918. formiranjem Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca).[7]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Petrović Vidosav, Ratna prijestolnica Niš 1914-1915 , Prosveta, Niš, 1996. i Niš 2014.
  2. Andrejević Borislav, Spomenici Nisa , Prosveta, Niš, 2001.
  3. (srp.) Mitrović Andrej, Srbija u Prvom svjetskom ratu , SKZ, Beograd, 1984.
  4. Ivo Goldstein, Hrvatska povijest , Novi Liber, Zagreb, 2003.
  5. Branko Petranović, Povijest Jugoslavije , Nolit, Beograd, 1980.
  6. (srp.) Rezolucija Jugoslovenskog odbora , Politika, br. 4.010, subote 25. travnja 1915., stranica 2.
  7. Bogatinovski, Zlatko. 101 godina Niške deklaracije. Nova Srpska politička misao (2015). (srp.) Pristupljeno 17. svibnja 2016.