Nicolás Maduro
| Nicolás Maduro | |
|---|---|
_cropped.jpg) | |
| Rođenje | 23. studenog 1962. Caracas, Venezuela |
| Stranka | Ujedinjena Socijalistička stranka (2008. – danas) Pokret za petu republiku (1997. – 2008.) |
| Zanimanje | vozač autobusa, političar |
| predsjednik Venezuele | |
| 5. ožujka 2013. – 3. siječnja 2026. | |
| Prethodnik | Hugo Chávez |
| Nasljednik | Delcy Rodríguez v. d. |
Nicolás Maduro Moros (Caracas, 23. studenog 1962.) predsjednik je Venezuele od 5. ožujka 2013. Postao je predsjednik nakon što je naslijedio Huga Cháveza poslije njegove smrti. Maduro pobjeđuje kasnije na predsjedničkim izborima u Venezueli iste godine. Obnašao je i dužnost zamjenika predsjednika od listopada 2012. pa do ožujka 2013.
Maduro je prije obnašao dužnost ministra vanjskih poslova Venezuele od kolovoza 2006. do siječnja 2013. Opisivan je kao vozač autobusa koji je postao vođa sindikata, član parlamenta, ministar vanjskih poslova i na kraju "najsposobniji član vlade i političar u Chávezovom najužem krugu".[1]
Maduro je dekretom upravljao Venezuelom tijekom dužeg razdoblja od 2013.[2] do 2016.[3][4][5]
Neuspjela ekonomska politika i padajuće cijene nafte dovode do opadanja životnog standarda u državi što je prouzročilo prosvjede koji su se u 2016. pretvorili u svakodnevne nemire.[6]
Oporba je 2015. imala većinu u narodnoj skupštini i 2016. započinje proces opoziva predsjednika Madura, kako bi ga smijenili. Vrhovni sud, izborno tijelo i vojska bili su pak vjerni Maduru.[7] Kada je oporba pobijedila na izborima za narodnu skupštinu, skupština u odlasku postavila je 13 novih poslanika u venezuelanski vrhovni sud koji su bili odani Maduru.[8] Za razliku od svog prethodnika, vojska je bila glavno Madurovo uporište.[9]
Tijekom svog predsjedničkog mandata, vojna sila koja je bila na njegovoj strani je znatno ojačala, dok je oporba postala popularna u narodu.[10] Venezuela je nabavila stotine oklopnih transportera, od kineske tvrtke Norinco, koji se mogu upotrebljavati pri političkim protestima.[11][12]
Dana 23. siječnja 2019. predsjednik Narodne skupštine Juan Guaidó proglašen je privremenim predsjednikom tog tijela. Guaidó je odmah priznat kao legitimni predsjednik od strane nekoliko zemalja, uključujući Sjedinjene Američke Države i organizaciju Lima koja se sastoji od 14 američkih država. Maduro je osporio Guaidóovu tvrdnju i prekinuo diplomatske odnose s nekoliko zemalja koje su priznale Guaidóov zahtjev. SAD je poslao tone pomoći u Kolumbiju i Brazil na granicu s Venezuelom, a Maduro je takvu pomoć odbacio, rekavši da je riječ o "zamaskiranom" pokušaju SAD-a da izvrši invaziju na njegovu zemlju te računa na pomoć svojih saveznika Rusije i Kine.[13]
Dana 3. siječnja 2026. dogodili su se američki napadi u Venezueli pod kodnim nazivom Operacija Apsolutna odlučnost kji su bili usmjereni na više lokacija na sjeveru Venezuele, uključujući glavni grad Caracas. U sklopu operacije zarobljen je predsjednik Nicolás Maduro.[14]
- ↑ José de Córdoba, Kejal Vyas. 10. prosinca 2012. Venezuela Confronts Twilight of Chávez Era. Wall Street Journal (engleski). 0099-9660. Pristupljeno 26. siječnja 2019.
- ↑ Venezuelan president Maduro given power to rule by decree, The Washington Post, objavljeno 19. studenog 2013., pristupljeno 3. siječnja 2026.
- ↑ Venezuela leader to govern by decree (engleski). 16. ožujka 2015. Pristupljeno 26. siječnja 2019.
- ↑ Sibylla Brodzinsky. 16. siječnja 2016. Venezuela president declares economic emergency as inflation hits 141%. The Guardian (engleski). 0261-3077. Pristupljeno 26. siječnja 2019.
- ↑ The country that is going to shut down for an entire week. 18. ožujka 2016. Pristupljeno 26. siječnja 2019. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Richard Washington. 23. lipnja 2016. Analysts deem Venezuela's situation unsustainable. Pristupljeno 26. siječnja 2019. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ President Cedes Select Powers to Vice President. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2017. Pristupljeno 26. siječnja 2019. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Venezuela’s Lame-Duck Congress Names New Supreme Court Justices. Pristupljeno 26. siječnja 2019. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Anatoly Kurmanaev. 12. srpnja 2016. Venezuelan President Puts Armed Forces in Charge of New Food Supply System. Wall Street Journal (engleski). 0099-9660. Pristupljeno 26. siječnja 2019.
- ↑ Deutsche Welle (www.dw.com). Vladimir Padrino: el hombre fuerte de Venezuela | DW | 14.07.2016. Pristupljeno 26. siječnja 2019. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Chinese systems get 'combat experience' in Venezuela, Janes.com, objavljeno 27. veljače 2014., pristupljeno 3. siječnja 2026.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. ožujka 2022. Pristupljeno 25. siječnja 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ VIDEO: KAOS U VENEZUELI, MADURO ZATVORIO GRANICE! Nekoliko osoba je ubijeno, neki pripadnici nacionalne garde napustili položaje, Jutarnji list, objavljeno 23. veljače 2019., pristupljeno 3. siječnja 2026.
- ↑ Venezuela live updates: Trump says US 'going to run the country' after Maduro capture, ABC News, objavljeno 3. siječnja 2026., pristupljeno 3. siječnja 2026.