Prijeđi na sadržaj

Nicola Sturgeon

Izvor: Wikipedija
Nicola Sturgeon
Nicola Sturgeon
Nicola Sturgeon 2021.godine
Rođenje Irvine, 19. srpnja 1970.
Obrazovanje Sveučilište u Glasgowu
Suprug Peter Murrell ​(od 2010.)
Roditelji Robin Sturgeon i Joan Kerr Ferguson
Potpis
Portal o životopisima

Nicola Ferguson Sturgeon (Irvine, 19. srpnja 1970.) škotska je političarka i prva ministrica (premijerka) Škotske kao i lider Škotske nacionalne stranke (SNP) od 2014. godine. Sturgeon je 15. veljače 2023. godine najavila namjeru podnošenja ostavke na političke dužnosti po izboru svog nasljednika na mjestu premijera i lidera političke stranke.[1][2] Škotska je premijerka sa najduljim mandatom u povjesti. U Škotskom je parlamentu od 1999. godine gdje je prvo izabrana kao dodatna zastupnica glasgowske izborne regije, a od 2007. kao zastupnica izborne jedinice Glasgow Southside.

Rođena u Ayrshireu, Sturgeon je diplomirala pravo na Sveučilištu u Glasgowu te do izbora 1999. godine radila kao odvjetnica. Od izbora je preuzela ulogu ministrice u sjeni koja je kao zastupnica opozicije pratila obrazovanje, zdravlje i pravosuđe. 2004. godine najavila je namjeru natjecanja za liderstvo u SNP-u, ali je naknadno od te namjere odustala u korist Alexa Salmonda te se natjecala za poziciju njegove zamjenice. Oboje su izabrani, a kako je Salmong bio zastupnik u donjem domu parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva Sturgeon je vodila SNP u škotskom parlamentu od 2004. do 2007. godine. Na izborima 2007. SNP je postala najveća stranka u Škotskoj nakon čega je uspjela sastaviti i prvu manjinsku vladu u kojoj je Sturgeon bila zamjenica prvog ministra (premijera) Škotske. Od 2007. do 2012. Sturgeon je bila državni sekretar (ministrica) za zravlje i blagostanje. Sturgeon je nadgledala ukidanje naknada na lijekove na recept dok je njezina uloga u postupanju s pandemijom svinjske gripe 2009. godine široko priznata. Nakon uvjerljive većine SNP-a 2011. godine imenovana je državnim sekretarom u kabinetu (ministarstvu) za infrastrukturu, kapitalna ulaganja i gradove, zbog čega je bila zadužena i za zakonodavni postupak za škotski referendum o neovisnosti 2014. godine. Referendumski poraz kampanje za nezavisnost Škotske ezultirao je ostavkom Salmonda na mjesto čelnika SNP-a i prvog ministra.

Sturgeon je izabrana bez protukandidata za čelnicu SNP-a u studenom 2014., a nakon toga je imenovana prvom ministricom, postavši prva žena na i na jednoj i na drugoj dužnosti.[3][4] Stupila je na dužnost u razdoblju naglog porasta broja članova SNP-a što je dovelo do velike izborne pobjede na općim izborima 2015. godine kada je stranka osvojila 56 od 59 škotskih mjesta u parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva okončavši time dominaciju laburista u Škotskoj te prestigavši liberalne demokrate na trećem mjestu po broju zastupnika u britanskom parlamentu. Kroz njezinih osam godina mandata SNP je nastavila uživati izborni uspjeh te je Sturgeon unatoč gubitku većine osigurala i drugi mandat ustrojivši manjinsku vladu. U tom je razdoblju u političkom prostoru dominirala tema rezultata referenduma o Brexitu 2016. godine kada se Velika Britanija izglasala izlazak iz Europske unije, unatoč tome što je 62% glasača u Škotskoj podržalo ostanak u EU-u. Sturgeon je iskoristila Brexit kao snažan argument u korist svoje politike zagovarajući pravo Škotske na organiziranje drugog referendum o neovisnosti, ali planovi su stali usred pandemije COVID-19. Vodila je odgovor škotske vlade na pandemiju, provodeći niz ograničenja društvenih okupljanja i uvodeći program cjepljenja. ZSturgeon je postala prva škotska premijerka koja je obnašala treći mandat, a nakon toga je sklopila sporazum o podjeli vlasti sa škotskim Zelenima. Nakon što je Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva u studenome 2022. presudio je da škotski parlament nema ovlasti sam jednostrano održati referendum o pitanju škotske neovisnosti ta je odluka protumačena kao neuspjeh politike SNP-a i prve ministrice. Sturgeon je 15. veljače 2023. najavila namjeru da podnese ostavku na čelo SNP-a i na mjesto prve ministrice.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Nicola Sturgeon: Scotland's first minister to resign saying 'time is now' to go. BBC News (engleski). Pristupljeno 15. veljače 2023.
  2. Nicola Sturgeon to resign as Scottish first minister. BBC News. 15. veljače 2023. Pristupljeno 15. veljače 2023.
  3. Brooks, Libby. 19. rujna 2014. Alex Salmond's resignation could give Nicola Sturgeon her day of destiny. The Guardian. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2014. Pristupljeno 19. studenoga 2014.
  4. Campbell, Glenn. 13. studenoga 2014. The transition from Alex Salmond to Nicola Sturgeon. BBC News. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2014. Pristupljeno 19. studenoga 2014.