Nicolas Bouvier

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nicolas Bouvier
Nicolas Bouvier (1987) by Erling Mandelmann.jpg
Puno ime Nicolas Bouvier
Rođenje 6. ožujka 1929.
Lancy, Švicarska
Smrt 17. veljače 1998.
Ženeva, Švicarska

Nicolas Bouvier (Lancy, 6. ožujka 1929.Ženeva, 17. veljače 1998.)

Rođen je 6. ožujka 1929. u Lancyu, a umro je 17. veljače 1998. u Ženevi, u Švicarskoj. Bio je strastveni putnik, slikar, fotograf i švicarski putopisac 20. stoljeća. Volio je putovati, ali polako i sporo te se hvalio kako mu je do Japana trebalo više nego Marcu Polu.

Strast prema putovanju[uredi VE | uredi]

Od šeste godine razvio je interes za knjige putopisaca poput R. L. Stevensona, Julesa Verna, Jack Londona i Fenimoora Coopera. Njegovo prvo putovanje bilo je u Toscanu, potom u Saharu i Laponiju. Upisao se na fakultet u Ženevi, no shvativši kako ga privlači nomadski način života, zajedno je s prijateljem Thierryem Vernetom odlučio otputovati u Jugoslaviju i nisu se namjeravali vraćati.

Od Jugoslavije do Japana[uredi VE | uredi]

Planinski prolaz Khyber

Putovali su zajedno godinu i pol dana što je opisano u putopisu Upotreba svijeta (fr. L'usage du monde) objavljenom osam godina poslije. U spomenutom djelu Bouvier i Vernet putuju krenuvši s Balkana gdje prolaze Bosnu, Srbiju i Makedoniju preko Turske, Irana i Pakistana dolaze u Khyber Pass. Na putovanje kreću u trošnom automobilu Fiat Topolinu i s malo novca. Putovanje nastavljaju zarađujući u svakom gradiću ponešto, radeći sitne poslove. Vernet je bio slikar pa je uglavnom zarađivao naslikajući pokoju sliku i prodavajući svoja umjetnička djela. Za Verneta putovanje završava u planinskom prolazu Khyber između Afganistana i Pakistana, dok Bouvier sam nastavlja preko Indije do Šri Lanke i naposljetku do Japana. Taj drugi, samački dio putovanja opisuje u knjizi Riba-škorpion (fr. Le poisson-scorpion). Najviše opisuje Šri Lanku te njezin glavni grad Colombo u kojem boravi 1955.

Bouvier kao putopisac[uredi VE | uredi]

U knjigama opisuje krajolike, ljude, anegdote i svoje iskustvo sa svijetom. Kako bi se u Japanu spasio od gladovanja počeo se baviti fotografijom koja je ubrzo postala njegova strast te je razvio oko za detalje. O Japanu je napisao knjigu Japanska kronika (fr. Chronique japonaise). Patricia Plattner je o životu Nicolasa Bouviera snimila dokumentarac pod nazivom Sova i kit (fr. Le hibou et le baleine).

Citati[uredi VE | uredi]

„Putovanje nadilazi svoje motive. Pokazuje se dostatnim samim sebi. Vi mislite da planirate putovanje, ali ono uskoro planira vas ili vas potpuno promijeni.“ - Nicolas Bouvier, Upotreba svijeta

Djela[uredi VE | uredi]

  • L'Usage du monde (Upotreba svijeta), 1963.
  • Japon (Japan) 1967.
  • Chronique japonaise (Japanska kronika), 1975.
  • Vingt cinq ans ensemble, histoire de la télévision Suisse Romande(Dvadeset pet godina zajedno, priča o švicarsko- rumunjskoj televiziji), 1975.
  • Le Poisson-scorpion (Riba-škorpion)[1],1982.
  • Les Boissonas, une dynastie de photographes (Boissonas, dinastija fotografa), 1983.
  • Journal d'Aran et d'autres lieux (Aranov dnevnik i ostala mjesta), 1994.
  • L'Art populaire en Suisse (Popularna umjetnost u Švicarskoj), 1991.
  • Le Hibou et la baleine (Sova i kit), 1993.
  • Les Chemins du Halla-San (Putovi Halla-Sana), 1994.
  • Comment va l'écriture ce matin ? (Kako ide pisanje jutros?), 1996.
  • La Chambre rouge et autres textes (Crvena soba i ostali tekstovi), 1998.
  • La Guerre à huit ans (Osmogodišnji rat), 1999. • L'Œil du voyageur (Putnikovo oko), 2001

Izvori[uredi VE | uredi]