Nikolina Butorac
Nikolina Butorac (Zagreb, 1986.) hrvatska je umjetnica koja živi i radi u Zagrebu.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Studirala je na metodologiju na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Diplomirala je 2012. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.[1] Naknadno upisuje magisterij "Novih medija" na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kojeg i završava 2020. godine na temu "Instalacije u javnom prostoru". Uz hrvatski jezik, aktivni je govornik engleskog jezika. Radila je u Osnovnoj školi "Marin Držić" u Zagrebu te u Osnovnoj školi "Fran Krsto Frankopan" u Zagrebu. Kao asistent radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje participira u radovima sa studentima 1. godine. Od 2022. godine trajno je zaposlena u Osnovnoj školi "Gustav Krklec". Ona je izvođač, ilustrator, istraživač, slikar i umjetnik.[2] Kao umjetnik, Butorac se razvija kao umjetnica performansa i multimedije. Vodi multidisciplinirane radionice za djecu, a također izvodi predstave i intervencije, uglavnom u javnim prostorima.[3]
Radovi[uredi | uredi kôd]
"Brujanje grada" je predstava koja provodi istraživanje javnih prostora grada Zagreba. Svakodnevnim višemjesečnim promišljanjem, probama, predavanjima, terenskim radovima te neformalnim druženjima, bilježila se prostorna dinamika "zagrebačke društvene koreografije". Brujanje grada razvija svoje istraživačke metode i aktivno intervenira u javni gradski prostor u njegove skrivene, izravne i izmišljene narative. U fokus ulaze zanimljiva i poviješću obilježena i izabrana mjesta na kojima dolazi do “sukoba” akumuliranih značenja iz prošlosti te neuhvativih trenutaka sadašnjosti. Osluškuje se ritam grada i njegove promjene, ispituju svakodnevna kretanja, incidenti i poteškoće koje javni prostori stvaraju, skiciraju se prostorne koreografije. Brujanje grada zauzima prostore koje inače automatizirano koristimo te ih osvještava, ukazuje na njihovu kompleksnost, na sustav legendi i antilegendi koji iz njih izrasta. To je izvedbena hibridna forma koja ujedinjuje najrazličitije kazališne, antropološke, urbanističke i sociološke izraze i značenja.[4] Glavni režiser predstave je Boris Bakal, a Nikolina Butorac na njemu sudjeluje kao koautor uz još Doru Kokolj, Nikšu Marinovića, Lea Vukelića i drugih.[5]
"Smirenje drhtaja" je predstava koja je izvedena 4. prosinca 2021. godine u Galeriji Prozori zagrebačke knjižnice S.S. Kranjčevića te je u njoj zastupljena tema o naoko nevidljivim posljedicama straha od potresa. Po riječima same Butorac, ljestvice prema kojima se mjeri jačina potresa reflektira neposredne, fizičke promjene poput rušenja zgrada, promjena tokova rijeka, otvaranju rupa na cestama... Kako bi dobila odgovore, priredila je seriju radionica na kojima su sudionici pozvani da na predmete iz svojih stanova koji su pali i oštetili se, ili su mogli pasti, ispišu svoje osjećaje "čime je svakodnevni predmet postao, ne samo izravni sprovodnik emocije, mjesto izraza bunta ili frustracije već i punkt u komunikaciji, presjecištem različitih naracija.[6]
"Njezine neprošivene šutnje" Nikoline Butorac, u kojoj se bavi ženskim senzibilitetom, odnosno činjenicom da su njezina majka, ali i majke njezinih prijateljica dio vlastitog identiteta predale muškarcima, svojim partnerima, a da toga nisu ni potpuno svjesne pa se ne usude kritički im proturječiti čak i kada im je potpuno jasno da su u krivu. Radi se o posve intimnoj izvedbi.[7]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Nikolina Butorac. Mreža dizajnerskog sjećanja. Pristupljeno 12. lipnja 2024.
- ↑ Nikolina Butorec. LinkedIn
- ↑ Nikolina Butorac. Mreža dizajnerskog sjećanja. Pristupljeno 12. lipnja 2024.
- ↑ Plakat za predstavu "Brujanje grada". Mreža dizajnerskog sjećanja
- ↑ Brujanje Grada. Bacači Sjenki. 20. prosinca 2016. Pristupljeno 12. lipnja 2024.
- ↑ Izložba "Smirenje drhtaja" Nikoline Butorac u Galeriji Prozori. Glas Istre HR. 2. prosinca 2021. Pristupljeno 12. lipnja 2024.
- ↑ Muškarci koji kleče sada su mučenici feminizma. www.vecernji.hr. Pristupljeno 12. lipnja 2024.