Nikša Ranjina
Nikša Ranjina Andretić (Dubrovnik, 1494. – Dubrovnik, 1577.[1]/1582.) dubrovački plemić, hrvatski kroničar, pjesnik, antologičar i ljetopisac.
Najpoznatiji je po svojoj rukopisnoj zbirci hrvatskih petrarkističkih pjesama zvanim Zbornik Nikše Ranjine ili Ranjinin zbornik, a ponekad je nazivan i Dubrovačkim kanconijerom (rukopis je uništen u Drugom svjetskom ratu). Rukopis je imao dva dijela i sadržavao oko 820 pjesama, autori kojih su bili (prepoznati): Šiško Menčetić (preko 500 pjesama), Džore Držić (70-ak), Mavro Vetranović, Marin Krističević i Mato Hispani.
Kanconijer (poznat kao Zbornik Nikše Ranjine) smatra se prvom hrvatskom antologijom.
Piše i o dubrovačkom posjedu Konavala od starine.[2]
U nekoliko je navrata bio knez Lopuda i Koločepa te Dubrovačke Republike
- ↑ Skripte FFZG Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine) Starija hrvatska književnost - renesansa
- ↑ Annales ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, Digessit S. Nodilo, Zagrabiae 1883. Monumenta spectantia historiam Slavorummeridionalium (MSHSM), vol. XIV., Scriptores vol. 1. Ed. JAZU, str. 250.
