Nosferatu (1922.)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Nosferatu (1922))
Nosferatu
Naslov izvornika
Nosferatu, eine Symphonie des Grauens
RedateljF. W. Murnau
ProducentEnrico Dieckmann
Albin Grau
ScenaristBram Stoker
Henrik Galeen
Glavne ulogeMax Schreck
Gustav von Wangenheim
Greta Schröder
Alexander Granach
Georg H. Schnell
Ruth Landshoff
John Gottowt
Max Nemetz
Wolfgang Heinz
Albert Vehnor
Heinrich Witte
Guido Herzfeld
Karl Etlinger
Fanny Schreck
Hardy von Francois
Gustav Botz
SnimateljFritz Arno Wagner
Günther Krampf
Distributer Film Arts Guild
Godina izdanja1922.
Trajanje94 min.
Država Njemačka
Jeziknjemački
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Nosferatu (njem. Nosferatu, eine Symphonie des Grauens) je njemački fantastični crno-bijeli nijemi horor film iz 1922. Snimljen je indirektno po knjizi "Drakula" koju je napisao Bram Stoker – naime, redatelj F. W. Murnau je htio dobiti prava za ekranizaciju romana, no kada ih nije dobio jednostavno je "ukrao" priču i izmijenio imena likova. To je jedan od klasika kinematografije u kojem su se upotrijebili razni ekspresionistički trikovi.

Filmska ekipa[uredi | uredi kôd]

Režija: F. W. Murnau

Glume: Gustav von Wangenheim (Thomas Hutter), Max Schreck (Grof Orlok), Grata Schroder (Ellen Hutter), John Gottowt (Profesor Bulwer) i dr.

Radnja[uredi | uredi kôd]

Thomas Hutter je prodavač nekretnina koji vodi sretan život sa svojom suprugom Ellen u njemačkom gradu Bremenu. Jednog dana dobije i prihvati zadatak otputovati u Transilvaniju u dvorac grofa Orloka koji je zainteresiran za kupnju nekih nekretnina. Teška srca, on se oprosti od svoje supruge i krene na dalek put. No kada tamo stigne, Thomas biva neugodno iznenađen od lokalnih stanovnika koji se ne žele ni približiti Orlokovom dvorcu, a kamoli ga tamo odvesti kočijom.

Kada konačno uđe u njegov dvorac, Thomas primijeti da se Orlok ponaša neobično i da se javlja samo po noći. Ipak, ovaj ga nagovori da mu proda kuću u njegovom rodnom gradu te ga zarobi u svojem dvorcu. Ispostavi se da je Orlok vampir koji se je zaljubio u njegovu ženu te je odmah brodom krenuo u svoj novi dom u Njemačkoj. Thomas se uspije osloboditi i sam se zaputi svojoj kući kako bi upozorio suprugu. Nosferatu ju je već pronašao i doveo kugu u grad, ali je poginuo kada ga je obasjalo sunce jednog jutra a on se nije sakrio u svojem lijesu.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

  • Lik Orloka se nikada ne vidi da trepne na filmu
  • 1979. njemački redatelj Werner Herzog je snimio remake, "Nosferatu: Phantom der Nacht"
  • Po zakonskoj tužbi udovice Bram Stokera, svi negativi su trebali biti uništeni. No, to se nije dogodilo.
  • Ime "Nosferatu" potječe od grčke riječi nosophoros, što znači "donosilac bolesti".

Kritike[uredi | uredi kôd]

Kritičar Dennis Schwartz je u svojoj recenziji napisao: "Ovaj klasični horor film je kao vino koje postaje sve bolje s vremenom; posebno nakon što se pogledaju noviji filmovi o Draculi koji su postali klišeji a glavni lik, vampir, je postao romantična camp figura. Ovaj horor film je izbjegao od Dracule stvoriti atraktivan lik i umjesto toga se koncentrirao na njegovu požudu za krvi (što je možda metafora na Njemačku i njenu požudu za ratom). Odlično je napisan od Henrika Galeena, vrhunsko fotografiran u crno-bijelom i u raznim ugođajnim igrama sjene i svjetla od Fritza Arnoa Wagnera, a neobične lokacije, uglavnom smještene u eksterijerima, koje su savršeno prilagođene makabričnim događajima, su dizajnirani od spiritualista Albina Graua".

Roger Ebert je zaključio: "Film nas ne straši, nego nas proganja. Ne pokazuje nam da vampiri mogu iskočiti iz sjene, nego da zlo može rasti tamo negdje, inspirirana smrću" a Ali Barclay: "Iako ima puno sporiji ritam od većine modernih filmova, ovo je još uvijek jedan od najljepših i najatmosferičnijih horor filmova ikada snimljenih". Ipak, bilo je i negativnih kritika: tako je Christopher Null napisao: "Nosferatu zaslužuje svoje mjesto u arhivima kinematografije, ali njegova privlačnost za moderne gledatelje je sigurno gotovo potpuno izgubljena".

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]