Odlučivanje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Odlučivanje je bit planiranja i ono predstavlja odabir nekog smjera djelovanja između više alternativa. Rezultat odlučivanja jest odluka. Odlučivanje je proces iznalaženja većeg broja inačica (alternativnih) rješenja nekog problema ili stanja radi kojeg je proces i pokrenut.

Proces odlučivanja[uredi VE | uredi]

Logotip Wječnika
Potražite izraz alternativa u
Wječniku, slobodnom rječniku.

Da bi se proces odlučivanja pokrenuo potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta:

  • Postojanje jaza (anomalije) između postavljenih ciljeva i trenutnog stanja
  • Postojanje svjesnosti kod menadžera o toj pojavi
  • Postojanje volje kod menadžera (donositelja odluke) za promjenom, tj. uklanjanjem te anomalije
  • Postojanje odgovarajućih resursa za djelovanje
  1. traganje za alternativama

Podrazumijeva generiranje svih mogućih smjerova djelovanja (alternativa) koji ostavaruju isti (rezultat) cilj sa višom ili manjom efikasnošću.

  1. vrjednovanje alternativa

Alternative koje smo generirali sad obrađujemo, sortiramo, analiziramo, i evaluiramo (ocjenjujemo) s ciljem da iznađemo najoptimalniju alternativu (smjer djelovanja) koja će dati najbolji rezultat u ostvarivanju zacrtanog cilja. Bilo da se radi o povećanju profita, smanjenju troškova po jedinici proizvoda u proizvodnji ili prodaji, povećanju asortimana ...

  1. odabir alternative
    • U odabiru alternative se mogu koristiti tri (3) pristupa :

Vrste odluka[uredi VE | uredi]

Programirane odluke[uredi VE | uredi]

Programirane odluke se primjenjuju na rutinske (strukturirane) probleme, najčešće su to poslovi koji se ponavljaju. U tom odlučivanju se koristi iskustvo i prethodno ustanovljeni kriteriji. Postupak odlučivanja je poznat i većinom je to na osnovi prethodnih slučajeva. Programirane odluke najviše donose menadžeri nižih organizacijskih razina.

Neprogramirane odluke[uredi VE | uredi]

Neprogramirane odluke se primjenjuju u novim, slabo definiranim situacijama koje se ne ponavljaju za razliku od programiranih odluka. To su uglavnom strateške odluke i donose ih menadžeri viših organizacijskih razina.

Odlučivanje u uvjetima neizvjesnosti[uredi VE | uredi]

Većina odluka koje menadžeri donose su u uvjetima neizvjesnosti. Vrlo su rijetke situacije kada su ljudi sigurni što će se dogoditi kada donesu neku odluku.

U cilju poboljšanja odlučivanja u uvjetima neizvjesnosti razvijeni su suvremeni principi koji takvo odlučivanje mogu učiniti kvalitetnijim i boljim.

Analiza rizika[uredi VE | uredi]

Svatko želi znati veličinu i prirodu rizika koji se veže uz donešenja odluke u određenoj situaciji. Analiza rizika se u većini slučajeva temelji na procjenama i vjerojatnostima.

Stablo odlučivanja[uredi VE | uredi]

Temelji se na odnosima između strategije i trenutnog stanja. Stablo prikazuje šanse i vjerojatnosti povezane s različitim pravcima za koje se možemo odlučiti. Primjer stabla odlučivanja možete pogledati ovdje

Teorija preferencije[uredi VE | uredi]

Temelji se na shvaćanju da su neki pojedinci spremni preuzeti više rizika od onih na koje upućuje vjerojatnost dok su drugi spremni preuzeti manje rizika.

Poveznice[uredi VE | uredi]