Odlučivanje
Odlučivanje je bit planiranja i ono predstavlja odabir nekog smjera djelovanja između više alternativa. Rezultat odlučivanja jest odluka. Odlučivanje je proces iznalaženja većeg broja inačica (alternativnih) rješenja nekog problema ili stanja radi kojeg je proces i pokrenut.
Proces odlučivanja[uredi | uredi kôd]
Da bi se proces odlučivanja pokrenuo potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta:
- Postojanje jaza (anomalije) između postavljenih ciljeva i trenutnog stanja
- Postojanje svjesnosti kod menadžera o toj pojavi
- Postojanje volje kod menadžera (donositelja odluke) za promjenom, tj. uklanjanjem te anomalije
- Postojanje odgovarajućih resursa za djelovanje
- traganje za alternativama
Podrazumijeva generiranje svih mogućih smjerova djelovanja (alternativa) koji ostavaruju isti (rezultat) cilj s višom ili manjom efikasnošću.
- vrednovanje alternativa
Alternative koje smo generirali sad obrađujemo, sortiramo, analiziramo, i evaluiramo (ocjenjujemo) s ciljem da iznađemo optimlanu alternativu (smjer djelovanja) koja će dati najbolji rezultat u ostvarivanju zacrtanog cilja. Bilo da se radi o povećanju profita, smanjenju troškova po jedinici proizvoda u proizvodnji ili prodaji, povećanju asortimana ...
- kvantitativni i kvalitativni čimbenici
- granična analiza
- analiza učinkovitosti troškova (cost-benefit analiza)
- odabir alternative
- U odabiru alternative se mogu koristiti tri (3) pristupa :
- iskustvo
- eksperimentiranje
- istraživanje i analiza
- U odabiru alternative se mogu koristiti tri (3) pristupa :
Vrste odluka[uredi | uredi kôd]
Programirane odluke[uredi | uredi kôd]
Programirane odluke se primjenjuju na rutinske (strukturirane) probleme, najčešće su to poslovi koji se ponavljaju. U tom odlučivanju se koristi iskustvo i prethodno ustanovljeni kriteriji. Postupak odlučivanja je poznat i većinom je to na osnovi prethodnih slučajeva. Programirane odluke najviše donose menadžeri nižih organizacijskih razina.
Neprogramirane odluke[uredi | uredi kôd]
Neprogramirane odluke se primjenjuju u novim, slabo definiranim situacijama koje se ne ponavljaju za razliku od programiranih odluka. To su uglavnom strateške odluke i donose ih menadžeri viših organizacijskih razina.
Odlučivanje u uvjetima neizvjesnosti[uredi | uredi kôd]
Većina odluka koje menadžeri donose su u uvjetima neizvjesnosti. Vrlo su rijetke situacije kada su ljudi sigurni što će se dogoditi kada donesu neku odluku.
U cilju poboljšanja odlučivanja u uvjetima neizvjesnosti razvijeni su suvremeni principi koji takvo odlučivanje mogu učiniti kvalitetnijim i boljim.
Analiza rizika[uredi | uredi kôd]
Svatko želi znati veličinu i prirodu rizika koji se veže uz donošenje odluke u određenoj situaciji. Analiza rizika se u većini slučajeva temelji na procjenama i vjerojatnostima.
Stablo odlučivanja[uredi | uredi kôd]
Temelji se na odnosima između strategije i trenutnog stanja. Stablo prikazuje šanse i vjerojatnosti povezane s različitim pravcima za koje se možemo odlučiti. Primjer stabla odlučivanja možete pogledati ovdje
Teorija preferencije[uredi | uredi kôd]
Temelji se na shvaćanju da su neki pojedinci spremni preuzeti više rizika od onih na koje upućuje vjerojatnost dok su drugi spremni preuzeti manje rizika.
Poveznice[uredi | uredi kôd]
- Analiza rizika (engl.)
- Stablo odlučivanja (engl.)