Odlučivanje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Odlučivanje je bit planiranja i ono predstavlja odabir nekog smjera djelovanja između više alternativa. Rezultat odlučivanja jest odluka. Odlučivanje je proces iznalaženja većeg broja inačica (alternativnih) rješenja nekog problema ili stanja radi kojeg je proces i pokrenut.

Proces odlučivanja[uredi | uredi kôd]

Logotip Wječnika
Potražite izraz alternativa u
Wječniku, slobodnom rječniku.

Da bi se proces odlučivanja pokrenuo potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta:

  • Postojanje jaza (anomalije) između postavljenih ciljeva i trenutnog stanja
  • Postojanje svjesnosti kod menadžera o toj pojavi
  • Postojanje volje kod menadžera (donositelja odluke) za promjenom, tj. uklanjanjem te anomalije
  • Postojanje odgovarajućih resursa za djelovanje
  1. traganje za alternativama

Podrazumijeva generiranje svih mogućih smjerova djelovanja (alternativa) koji ostavaruju isti (rezultat) cilj s višom ili manjom efikasnošću.

  1. vrednovanje alternativa

Alternative koje smo generirali sad obrađujemo, sortiramo, analiziramo, i evaluiramo (ocjenjujemo) s ciljem da iznađemo najoptimalniju alternativu (smjer djelovanja) koja će dati najbolji rezultat u ostvarivanju zacrtanog cilja. Bilo da se radi o povećanju profita, smanjenju troškova po jedinici proizvoda u proizvodnji ili prodaji, povećanju asortimana ...

  1. odabir alternative
    • U odabiru alternative se mogu koristiti tri (3) pristupa :

Vrste odluka[uredi | uredi kôd]

Programirane odluke[uredi | uredi kôd]

Programirane odluke se primjenjuju na rutinske (strukturirane) probleme, najčešće su to poslovi koji se ponavljaju. U tom odlučivanju se koristi iskustvo i prethodno ustanovljeni kriteriji. Postupak odlučivanja je poznat i većinom je to na osnovi prethodnih slučajeva. Programirane odluke najviše donose menadžeri nižih organizacijskih razina.

Neprogramirane odluke[uredi | uredi kôd]

Neprogramirane odluke se primjenjuju u novim, slabo definiranim situacijama koje se ne ponavljaju za razliku od programiranih odluka. To su uglavnom strateške odluke i donose ih menadžeri viših organizacijskih razina.

Odlučivanje u uvjetima neizvjesnosti[uredi | uredi kôd]

Većina odluka koje menadžeri donose su u uvjetima neizvjesnosti. Vrlo su rijetke situacije kada su ljudi sigurni što će se dogoditi kada donesu neku odluku.

U cilju poboljšanja odlučivanja u uvjetima neizvjesnosti razvijeni su suvremeni principi koji takvo odlučivanje mogu učiniti kvalitetnijim i boljim.

Analiza rizika[uredi | uredi kôd]

Svatko želi znati veličinu i prirodu rizika koji se veže uz donešenja odluke u određenoj situaciji. Analiza rizika se u većini slučajeva temelji na procjenama i vjerojatnostima.

Stablo odlučivanja[uredi | uredi kôd]

Temelji se na odnosima između strategije i trenutnog stanja. Stablo prikazuje šanse i vjerojatnosti povezane s različitim pravcima za koje se možemo odlučiti. Primjer stabla odlučivanja možete pogledati ovdje

Teorija preferencije[uredi | uredi kôd]

Temelji se na shvaćanju da su neki pojedinci spremni preuzeti više rizika od onih na koje upućuje vjerojatnost dok su drugi spremni preuzeti manje rizika.

Poveznice[uredi | uredi kôd]