Opisivanje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Opisivanje ili deskripcija navođenje je svojstava, osobina, odlika i značajki nekoga prostora, živoga bića ili objekta. U pitanju je jedan od četiriju tipova izlaganja, među kojima su i ekspozicija, argumentacija i naracija.[1][2] U praksi bi bilo teško oblikovati književni tekst utemeljen samo na jednom od tih četiriju tipova.[3]

Kao figura u pisanju fikcije[uredi | uredi kôd]

U fikciji se također pojavljuju tipovi izlaganja: akcija, ekspozicija, deskripcija, dijalog, sažetak i tranzicija.[4] Autor Peter Selgin spominje metode, među kojima su akcija, dijalog, misli, sažetak, scene i deskripcija.[5] Trenutačno nema konsenzusa oko broja tipova izlaganja u fikciji i njihovih svrha.

Deskripcija je figura u fikciji kojom se oblikuje mentalna slika pojedinosti u priči. Uz dijalog, naraciju, ekspoziciju i sažimanje deskripcija je jedan od najprepoznatljivijih tipova izlaganja u fikciji. U knjizi Kirka Polkinga Writing from A to Z deskripcija nije samo puko gomilanje detalja; odnosi se na oživljavanje nečega pažljivim biranjem i aranžiranjem riječi i fraza, čime se postiže željeni učinak.[6] O najprikladnijim i najučinkovitijim tehnikama opisivanja i dalje postoji rasprava među književnicima.

Ljubičasta proza[uredi | uredi kôd]

Ljubičasta krpica naziv je kojim se opisuje odlomak teksta u kojem se književnik previše trudio dojmiti čitatelja koristeći se složenim figurama ili drugim strategijama. Frazu (latinski jezik: "purpureus pannus") prvi je put spomenuo rimski pjesnik Horacije u svojemu djelu Ars poetica (napisano oko 20. godine prije Krista), kojom je opisao nerelevantne i pretjerano okićene dijelove teksta; u suvremenom korištenju toga pojma obično se ne misli na nerelevantnost, premda su takvi dijelovi teksta uglavnom upadljivi. K tome, ljubičasta proza označava pretjeranost u figurativnosti, ritmu ili ostalim aspektima.[7]

Filozofija[uredi | uredi kôd]

U filozofiji je priroda deskripcije važna tematika još od tekstova Bertranda Russella.[8]

Vidi i[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Crews (1977), str. 13
  2. Hrvoje Turković. KAKO PROTUMAČITI »ASOCIJATIVNO IZLAGANJE« (I DA LI JE TO UOPĆE POTREBNO). Pristupljeno 31. svibnja 2020.
  3. Crews (1977), str. 16
  4. Morrell (2006), str. 127
  5. Selgin (2007), str. 38
  6. Polking (1990), str. 106
  7. Baldick (2004)
  8. Ludlow, Peter. 2007. Descriptions. Stanford Encyclopedia of Philosophy

Bibliografija[uredi | uredi kôd]