Opus signinum
Opus signinum ("cocciopesto" na suvremenom talijanskom) građevinski je materijal korišten u starom Rimu. To je oblik rimskog betona (opus caementicium), a glavna razlika je dodavanje malih komada razbijenog lonca, uključujući amfore, pločice ili cigle, umjesto drugih agregata.[1]
Plinije Stariji opisuje njegovu proizvodnju:[2]
»Čak je i slomljena keramika korištena; utvrđeno je da, istučen u prah i potopljen vapnom, postaje čvršći i izdržljiviji od drugih tvari slične prirode; tvoreći cement poznat kao sastav Signine, koji se tako intenzivno koristi čak i za izradu pločnika kuća.«Plinijeva uporaba izraza signine odnosi se na Signiju (današnji Segni), grad u Laciju koji je bio poznat po svojim pločicama.[3]
Njegova glavna prednost u odnosu na opus caementicium bila je njegova vodootpornost, što je razlog njegove raširene upotrebe u rimskim kupkama, akvaduktima, cisternama i svim građevinama u kojima se nalazi voda. U podovima je osigurao zaštitu od vlage.
Podrijetlo, širenje, prestanak uporabe[uredi | uredi kôd]
Tehnika, koju su najvjerojatnije izmislili Feničani, dokumentirana je početkom 7. stoljeća. Kr. u Tell el-Buraku (Libanon),[4] zatim u feničkim kolonijama u sjevernoj Africi, nešto prije 256. pr. Kr., i od tamo se proširio sjeverno na Siciliju i konačno na talijanski poluotok.[5] Podovi od signinuma nalaze se u velikoj mjeri u punskim gradovima Sjeverne Afrike i obično u helenističkim kućama na Siciliji.[6] Dok su neki pločnici signinuma pronađeni u Rimu, tehnika tamo nije uobičajena.[7] Vitruvije opisuje postupak postavljanja poda, bilo signinuma ili mozaika.[8] Trend je započeo u 1. stoljeću prije Krista, šireći se u privatnim domovima kao iu javnim zgradama.[9] Do 2. stoljeća, opus signinum će ustupiti mjesto više uzorkovanim stilovima pločnika.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Signīnum Opus. Harry Thurston Peck, Harpers Dictionary of Classical Antiquities (1898).
- ↑ Pliny, Natural History, book 35, chapter 46. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2009. Pristupljeno 17. rujna 2009.
- ↑ "Opus signium" Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. listopada 2017. (Wayback Machine), Oxford Dictionary
- ↑ Adriano Orsingher et al., Phoenician lime for Phoenician wine: Iron Age plaster from a wine press at Tell el-Burak, Lebanon. In: Antiquity Band 94, Nr. 377; S. 1224-1244.
- ↑ The houses at Kerkouane on Cap Bon in Tunisia have opus signinum floors. The floors must date before 256 B.C., since the town was destroyed in that year by Regulus. Kerkouane I 79. H. Joyce, "Form, Function and Technique in the Pavements of Delos and Pompeii," AJA 83 (1979) 259.
- ↑ For the signinum in the North African houses, see D. Harden, The Phoenicians (London 1962) 133-34; T. Carter, "Western Phoenicians at Lepcis Magna," AJA 69 (1965) 128, pl. 33; M. Fantar, "Pavimenta Punica et signe dit de Tanit dans les habitations de Kerkouane," Studi Magrebini 1 (1966) 57-65; M. Fantar, "Les Pavements puniques," Les Dossiers de l'Archeologie (1978) 6-11; Kerkouane I 502-503; Kerkouane II; S. Lancel, "Les Pavimenta Punica du quartier punique tardif de la colline de Byrsa," Cahiers des etudes anciennes 17 (1985) 157-77. For the signinum floors in Sicilian houses, see for Agrigento: R.P. Jones and E.A. Gardner, JHS 26 (1906) 207-12; E. Gabrici, NSc 1925, 425-37; for Avola: M.T. Currò, BdA 51 (1966) 94; for Gela: D. Adames- teanu, NSc 1956, 346; for Heraclea Minoa: E. De Miro, Kokalos 12 (1966) 227; for Monte Iato: H.P. Isler, AntK 26 (1983) 39; for Solunto: M. deVos, BABESCH 50 (1975) 195- 224; for Syracuse: G. Gentili, NSc 1951, 156-57, NSc 1957, 282, 292; for Tindari: L. Bernabò Brea, BdA 50 (1965) 207.
- ↑ M.L. Morricone Matini. Mosaici antichi in Italia: Pavimenti di signino repubblicani di Roma e dintorni (Rome 1971).
- ↑ Marcus Vitruvius Pollio: de Architectura, Book VII
- ↑ F. Sear. Roman Wall and Vault Mosaics. Heidelberg 1977
- Vassal, V. 2006. Les Pavements d'Opus signinum : technique, décor, fonction architecturale. Oxford
| |||||