Otočje Hawar
| Otočje Hawar | |
|---|---|
| Otočje | |
 Utvrda Hawar 1938. | |
| Položaj | |
| Koordinate | 25°39′00″N 50°47′00″E / 25.65°N 50.783333333333°E (WD) |
| Država | |
| Zaljev | Perzijski zaljev |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 52 km2 |
| Broj otoka | 16 |
| Otoci | vidi u tekstu |
| Najviši vrh | Otok Hawar, 22 m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljeni |
  Otočje Hawar Otočje Hawar na zemljovidu Perzijskog zaljeva  | |
| Dodano na popis | 27. listopada 1997. |
| Referentni broj | 920[1] |
Otočje Hawar (ar. جزر حوار) je skupina pustih otoka; od kojih su svi osim jednog dio Bahreina, dok južnim, malim i nenaseljenim otokom Jinan upravlja Katar kao dio svoje općine Al-Shahaniya. Otočje se nalazi uz zapadnu obalu Katara u Bahreinskom zaljevu Perzijskog zaljeva.
Otoci su nekoć bili jedno od naselja bahreinske grane plemena Dawasir koji su se tamo naselili početkom 19. stoljeća.[2] Otoci su prvi put istraženi 1820. godine, kada su nazvani Upravnikovi otoci, a zabilježena su dva sela.[3] Sada su nenaseljeni, osim policijskog garnizona i hotela na glavnom otoku; pristup svima osim samom otoku Hawar strogo je ograničen. Lokalnim ribarima dopušten je ribolov u susjednim vodama, a postoji i rekreacijski ribolov i turizam na i oko otoka.[4] Slatke vode uvijek je bilo malo; povijesno se dobivao površinskim sakupljanjem, a čak i danas, s postrojenjem za desalinizaciju, potrebno je unositi dodatne zalihe.[3]
Unatoč njihovoj blizini Katara (udaljeni su samo oko 1 km od katarskog kopna i oko 16 km od glavnih otoka Bahreina),[5] većina otoka pripada Bahreinu, nakon što je spor između Bahreina i Katara riješen 2001.[6] Otoci su prije bili podudarni s okrugom ili Minṭaqat Juzur Ḥawār, a sada se njima upravlja kao dijelom Južnog guvernorata Bahreina. Kopnena površina otoka je otprilike 52 km2.[7]
Iako postoji 36 otoka u skupini,[8] mnogi od manjih otoka tek su nešto više od nakupina pijeska ili šljunka na područjima izložene kamene podloge oblikovane tekućim procesima sedimentacije i akrecije. Često se opisuje kao arhipelag od 16 otoka.[9] Otok Janan, južno od otoka Hawar, zakonski se ne smatra dijelom grupe i u vlasništvu je Katara.[10]
Hawarski separatisti imaju predstavnika u Francuskoj, koji se zalaže za stvaranje neovisnog Emirata otoka Hawar. Izvor, međutim, ne govori kakvu stvarnu potporu ima separatistički pokret na otočju Hawar. Zastava separatističkog pokreta viđena je u Parizu 1. svibnja 2002. Zastava je tamnocrveni pravokutnik s bijelim trokutom na koplje. Trokut je od crvenog polja odvojen zelenim rubom, au gornjem i donjem dijelu zastave nalaze se dvije tanke zelene pruge. Unutar bijelog trokuta nalazi se žuto sunce od 14 zraka obrubljeno smeđom bojom. Tamnocrvena označava nacionalni ponos i domovinu, zelena proljeće, a bijela čistoću.[11]
Otoci su dom mnogim vrstama ptica, posebice perzijskim vrancima (Phalacrocorax nigrogularis). Na otoku Hawaru postoje mala stada arapskog oriksa i pješčanih gazela, a u okolnom moru živi velika populacija dugonga.[12]
Otoci su 1997. godine uvršteni na popis Ramsarskih područja.[8] Godine 2002. vlada Bahreina podnijela je zahtjev da se otoci priznaju kao svjetska baština zbog njihovog jedinstvenog okoliša i staništa za ugrožene vrste,[3] no prijava je na kraju odbijena.[7]
Otoci su se prije prostorno podudarali s regijom ili Minṭaqat Juzur Ḥawār (مِنْطَقَة جُزُر حَوَار), a sada se njima upravlja kao dijelom Južnog guvernerata Bahreina.[7]
Otok Jinan je pod upravom općine Al-Shahaniya u Kataru.
Ekologija otoka privlači brojne ptice, orikse, gazele i sokotranske kormorane. Otoci su povezani kratkom 25 km vožnje trajektom iz Maname i navodno imaju potencijal da se razviju kao destinacija za plažni turizam.[13]
Daleko najveći otok je Hawar, koji broji više od 41 km 2 (15 kvadratnih milja) od 54,5 km 2 (21 sq. mi.) površine kopna.[7] Po veličini slijede Suwād al Janūbīyah, Suwād ash Shamālīyah, Rubud Al Sharqiyah, Rubud Al Gharbiyah i Muhazwarah (Umm Hazwarah).
| Ime | Koordinate | Najviši vrh [m] | Bilješka |
|---|---|---|---|
| Hawar | 25°39′19″N 50°44′58″E / 25.65528°N 50.74944°E | 22.0[14] | Otok je dug 18 km, a širok od 5,2 do 0,9 km.[15] Kontinuirani kompleks plažnog grebena na zapadnoj obali, s kosom podlogom koja se uzdiže od zapada prema istoku.[14] |
| Suwād al Janūbīyah | 25°38′33″N 50°47′59″E / 25.64250°N 50.79972°E | 4.0[14] | Južni Suwad. Akumulacije pijeska i šljunka, subqa i ravni prekriveni solju s područjima izložene površinske stijene, stijena na plaži na sjeveru. Blato, pprudovi i pličine na jugu, pješčane plaže.[14] Dom je velike kolonije vranaca na Socotri, koja predstavlja više od 10% svjetske populacije.[3] |
| Suwād ash Shamālīyah | 25°40′29″N 50°48′36″E / 25.67472°N 50.81000°E | 3.0[14] | Sjeverni Suwad. Akumulacije pijeska i šljunka, subqa i ravnice prekrivene solju, područja s kamenim plažama na sjeveru, sprudovi i plićaci na jugu i jugoistoku, pijesak nošen vjetrom, plaže.[14] |
| Rubud Al Sharqiyah | 25°45′03″N 50°46′54″E / 25.75083°N 50.78167°E | 0.8[14] | Istočni Rubud. Akumulacije pijeska i šljunka, subqa i ravni prekriveni solju, olujne plaže na sjeveru i sjeveroistoku, muljevite ravnice, sprudovi i plitke lagune na jugu i istoku velika područja stijena na plaži i grebena. Otoci uz izložene stijene na plaži i otočići s vegetacijom.[14] Značajna kolonija čaplji na zapadnom grebenu.[3] /> |
| Rubud Al Gharbiyah | 25°45′07″N 50°45′58″E / 25.75194°N 50.76611°E | 1.0[14] | Zapadni Rubud. Akumulacije pijeska i šljunka, subqa i optočene ravnice, olujne plaže na sjeveru i zapadu, muljevite ravnice, sprudovi i plitke lagune na jugu i istoku. Otoci uz izložene stijene na plaži i otočići s vegetacijom.[14] Značajna kolonija čaplji na zapadnom grebenu.[3] |
| Muhazwarah (Umm Hazwarah) | 25°39′46″N 50°46′28″E / 25.66278°N 50.77444°E | 12.5[14] | Stijene (izloženi slojevi), iskopane litice, male pješčane ili šljunčane plaže, uzdignute morske terase s pješčanim izljevima južnog aspekta akumulacije pijeska iza. Središnji otvoreni wadi s rubnim stijenama.[14] |
| Umm Jinni | 25°40′31″N 50°47′05″E / 25.67528°N 50.78472°E | 0.5[14] | Akumulacije pijeska i šljunka s područjima kamenih plićaka na plaži i okolnim plitkim lagunama.[14] |
| Ajirah | 25°44′24″N 50°49′24″E / 25.74000°N 50.82333°E | 7.0[14] | Stijene (izloženi slojevi), iskopane litice i područja stijena na plaži i grebena. Pojedinačna morska terasa s pješčanim pljuskama na jugozapadu, pijeskom i šljunkom iza.[14] |
| Bū Sadād (Bu Sa’adad) (skupina) | 25°37′31″N 50°46′37″E / 25.62528°N 50.77694°E | 2.0[14] | Akumulacije pijeska i šljunka s područjima stijena na plaži, plićacima i plitkim lagunama u okruženju. Olujne plaže sjeverni aspekti. Otoci – različiti s muljevitim pijeskom i otkrivenim stjenovitim otočićima s vegetacijom.[14] |
| Al Hajiyat (skupina) | 25°42′00″N 50°48′00″E / 25.70000°N 50.80000°E | 7.5[14] | Skupina od 3 otoka.[8] Stijene (izloženi slojevi), terasasto usječene litice, male pješčane ili šljunkovite plaže, grebeni.[14] |
| Al Wukūr (Al Wakur) (skupina) | 25°39′13″N 50°48′54″E / 25.65361°N 50.81500°E | 10.0[14] | Izolirane morske hrpe s šljunkovitim plažama s okolnom plitkom lagunom.[14] |
| Bu Tammur (skupina) | 25°37′00″N 50°47′00″E / 25.61667°N 50.78333°E | 1.5[14] |
Izolirane potkopane jako fosilizirane kamene platforme.[14] |
- ↑ Hawar Islands. Ramsar Sites Information Service. Pristupljeno 25. travnja 2018.
- ↑ Case concerning Maritime Delimitation and Territorial Questions between Qatar and Bahrain. ICJ. 16. ožujka 2001. str. 44. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 25. prosinca 2018. Pristupljeno 18. travnja 2024.
- ↑ a b c d e f Nomination file: The Hawar Archipelago. Government of Bahrain. 11. lipnja 2002.
- ↑ Bahrain (PDF). Ramsar Convention. str. 11
- ↑ Charney, Jonathan I.; Alexander, Lewis M.; Smith, Dr. Robert W.; Law, American Society of International. 2002. International Maritime Boundaries : vol. IV. American Society of International Law. Martinus Nijhoff Publishers. str. 2844. ISBN 978-9041119544
- ↑ Case concerning Maritime Delimitation and Territorial Questions between Qatar and Bahrain. ICJ. 16. ožujka 2001. str. 81
- ↑ a b c d IUCN Evaluation of Nominations of Natural and Mixed Properties to the World Heritage List. Hawar-Islands.com. 2004
- ↑ a b c Hawar Islands Protected Area: Management Plan (PDF). Siječanj 2003
- ↑ Case concerning Maritime Delimitation and Territorial Questions between Qatar and Bahrain (PDF). ICJ. 9. lipnja 2000. str. 28. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 24. svibnja 2015.
- ↑ Case concerning Maritime Delimitation and Territorial Questions between Qatar and Bahrain (PDF). ICJ. 16. ožujka 2001. str. 54. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. lipnja 2011.
- ↑ Hawar Islands Separatist Movement (Bahrain) - CRW Flags. ian macdonald. 16. lipnja 2002.
- ↑ Bahrain (PDF). Ramsar Convention. str. 12
- ↑ Oxford Business Group - The Report, 2015. Oxford Business Group. 2015. str. 166. ISBN 9781910068229
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x Bahrain Bird Report. Hawar-Islands.com
- ↑ Crombe, P.; De Dapper, M.; Haerinck, E. Studeni 2001. An archaeological survey of Hawar Island. Arabian Archaeology and Epigraphy. 12 (2): 143. doi:10.1034/j.1600-0471.2001.d01-2.x
- Osnovna karta s nazivima i obilježjima otoka, str. 3
- Topografska karta Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine)
- Geološka karta
- Navigacijska karta, Bahrain & Hawar Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine) </link>
- Fotografija iz zraka
- Bahrain Desert Birds, BBC Planet Earth. Preuzeto iz "Shallow Seas" (2006).