Palača pravde

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Palača pravde, povijesni spomenik Bukurešta. (snimljeno 2012. godine)
Pogled na začelje palače.

Palača pravde (rumunjski: Palatul Victoria) je povijesna građevina na Trgu pobjede u Bukureštu. Izgrađena je 1937. godine i služi kao sjedište predsjednika Vlade i njegova ministarskog kabineta. Građena je prema zamisli Duilia Marcua, tadašnjeg studenta arhitekture u Bukureštu i diplomanta Pariške škole arhitekture.[1] Svojom monolitnom strukturom odražava neoklasicističke obilježja gradnje, poput istaknutih portala, simetričnih i ravnih linija te uporabe kamena i mramora kao građevinskog materijala.[2]

Pretrpjela je teška oštećenja tijekom njemačkog bombardiranja grada u Drugom svjetskom ratu, nakon čega je slijedila osmogodišnja obnova do 1952. godine, kad je ponovno otvorena za javnost. Tijekom komunističkog režima palača je bila sjedište Ministarstva vanjskih poslova i Vijeća ministara. Padom komunizma 1990-ih i proglašenjem rumunjske neovisnosti ponovno postaje sjedište Vlade i njezina predsjednika.[1]

Pročelje zgrade krase geometrijski skladno oblikovane simetrične linije, koje se protežu cijelom duljinom pročelja dugog 100 metara. Na ulazu u palaču nalazi se portal sa stupovima časti i monumentalnim stubištem i širokim glavnim hodnikom. Unutar zgrade palače nalaze se dva zimska vrta okružena prostorijama otvorenog tlocrta. Na prvom katu nalazi se glavni salon veličine 700 kvadrata zajedno sa recepcijom, dvoranom za sastanke (tzv. vijećnica), sobom za bal i galerijom časti za brojnim zrcalima i monumentalnim stupovima isklesanima u mramoru po uzoru na grčke stupove dorskog i jonskog reda.[2] Na prvom katu nalaze se još i uredi predsjednika vlade i ministara.

Palača pravde 2004. godina poglašena je povijesnim spomenikom i zakonom zaštićena.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Palače pravde - povijest (engl.), službene stranice rumunjske vlade, gov.ro (pristupljeno 8. veljače 2017.)
  2. 2,0 2,1 Palača pravde, Bukurešt (engl.), bucarest-travel.com, 27. ožujka 2013. (pristupljeno 8. veljače 2016.)