Panamint

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Panamint (Koso, Coso, Kosho, Shikaviyam, Sikaium, Shikaich, Kaich, Kwüts, Timbisha, Tümbisha, Tümpisa), najzapadnija grupa središnje grane Numic ili Plateau Šošona, nastanjenih između kalifornijske Sierre i Nevade, uključujući planine Coso, Argus, Panamint i Funeral. Populacija ovih Indijanaca navodno nije prelazila nikad više od 150 duša. U novije vrijeme poznati su kao Timbisha Shoshone a (2000.) od čega neki na rezervatu Lone Pine.

Ime[uredi VE | uredi]

Značenja naziva Koso i Panamint nisu poznata. Gatschet (Wheeler Survey, p. 411, 1879) ih naziva Ke-at.

Jezik[uredi VE | uredi]

Jezik panamint srodan je sa šošonskim (jezikom šošona u užem smislu) i Comanche Indijanaca i pripada porodici uto-aztecan i ima 20 govornika (1998; John E. McLaughlin).

Povijest[uredi VE | uredi]

Koso Indijanci dio su skupine pravih Šošona, koji prema antropologu i povjesničaru Larry T. B. Sunderlandu, mogu predstavljati populacije proizišle iz lovačko-sakupljačke Cochise kulture čija je postojbina bila jugozapadni Novi Meksiko, jugoistočna Arizona i sjeverni Meksiko, nastala prije nekih 10,000 godina a koja završava oko 500 pr. Kr. Juto-astečka plemena dolaze u svoj novi dom duž golemog jezera Lahontan koje je pokrivalo ogromni dio sjeverne Nevade i susjednih država. Lahontan se počeo isušivati prije između 9000 i 7000 godina, kao posljedica globalnog zatopljenja koje je dovelo do završetka posljednjeg ledenog doba. Samo su preci Numic (numičkih ) naroda ostali u ovom kraju. Oni što su otišli postali su Astecima, Hopima, Pimama, Serranima, Cahuillama i drugim plemenima. Prije nekih 3000 godina doći će do procesa cijepanja među Numic narodima i nastanka središnje grane numičkih govornika među kojima se javljaju Zapadni Šošoni, Sjeverni Šošoni, Komanči i Panaminti, ovi posljednji preci su današnjih takozvanih Timbisha Šošona. Panaminti u Death Valley dolaze unutar posljednjeg milenija. Kulturi Velikog bazena kojoj većina antropologa pripisuje plemena Zapadnih Šošona zajedno sa Pajutima i Sjevernim Pajutima nomadski sakupljači hrane, dvije iznimke su San Juan Pajuti koji su farmeri i Panamint Šošoni koji su polu-sjedilački lovci/sakupljači, više nalik plemenima klasične Kalifornije. Klasična kalifornijska polu-sjedilačka plemena posjeduje zimska naselja, a odlaze na lovačka putovanja od proljeća do jeseni, a tom prilikom sakupljaju i materijal za izradu svojih alatki. Treba napomenuti i da podrugljivi naziv 'diggers' ili 'kopači' dolazi iz prerijskog znakovnog jezika kojim ovi lovci na bizone označavju plemena Velikog bazena kojima je kopačica glavni alat u nalaženju hrane, a što su Crow Indijanci demonstrirali Lewisu i Clarku. Godine 1849. preostalo je oko 150 Panaminta koji su živjeli u četiri malena zimska sela u dolini Death Valley, od čega ih je 1891 ostalo manje od 100. Američki kongres 1866. ratificira ugovor u Ruby Valleyu, po kojemu se sklapa prijateljstvo Zapadnim Šošona sa SAD-om, istovremeno uzevši sebi za pravo prolaska kroz njihov teritorij. A 1933. Dolinu smrti proglašava Nacionalni spomenikom. Pleme tada živi u tri sela u Grapevine Canyonu, Wildrose Canyonu i Furnace Creeku. Za pleme će se tri puta utemeljivati rezervati, 1933, 1983. kada su federalno priznatii promijenili ime u Timbisha Shoshoni i 1998.

Etnografija[uredi VE | uredi]

Panaminti ili Timbisha Šošoni, prema njihovim predajama Dolinu smrti naseljavaju od pamtivjeka, gdje ih je, kaže Pauline Esteves, pripadnica plemena Panamint, naselio stvaralac Appü, a tu svoju zemlju Indijanci su nazivali ‘tüpippüh’ ili 'our Homeland', naša domovina . Riječ ‘timbisha’, kaže nadalje Pauline, označava crvenu boju okera, kojom su svoja lica bojali stari Panamint Indijanci, a sakupljali su je u planinama Black Mountains, nedaleko od Furnace Creeka. Panaminti imaju u svojoj kulturi imaju mnoge crte kulturnog područja Velikog bazena, to je sakupljanje, njihove priče i ceremonije. Ali oni spadaju i u najvještije izrađivače košara među američkim Indijancima. One su vodonepropusne, različitog su oblika i namjena im je različita. Većinu svoga vremena provode u sakupljanju hrane, kao što su razno sjeme, orahe, i veoma značajni meskvit /mesquite/-'grah', veoma bogat kalcijem, magnezijem, kalijem, željezom, cinkom, proteinima i lizinom. Velike količine ovakve hrane Indijanci će pohraniti za zimski period. zimu provode na području Death Valleya. To je doba kad storiteleri mlađem naraštaju prenose stare priče, povijest plemena, i uče ih zakonima, religiji, pjesmama i plemenskim tradicijama.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Monteleone, S. A. and A.Woody, Changing Light on the Cosos. In American Indian Rock Art, Volume 25, edited by Steven M. Freers, pp. 57-68. American Rock Art Research Association. 1999.
  • Slater, E., Panamint Shoshone Basketry: An American Art Form. Morongo Valley, California: Sagebrush Press. 2000.
  • Garfinkel, A. P., “Coso” Style Pictographs of the Southern Sierra Nevada. Journal of California Anthropology 5(1):94-101. 1978

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]