Parilen

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
strukturna formula parilena

Parilen (engl. parylene), tržišni naziv za razne polimere poli(p-ksililena) istaložene iz plinske faze koji se rabe kao dielektrične barijere i barijere za vlagu. Najpopularniji među njima jest parilen C zbog svoje kombinacije barijernih svojstava, troška i ostalih procesnih prednosti.

Sinteza[uredi VE | uredi]

sinteza poli-p-ksililena

Povijest[uredi VE | uredi]

Razvoj ovih spojeva počeo je 1947. godine kada je Michael Szwarc otkrio polimer koji nastaje kao jedna od tvari pri raspadu otapala p-ksilena na temperaturama iznad 1000 °C. Tvrtka Union Carbide razvila je 1965. komercijalni proces oblaganja parilenom.

Primjena[uredi VE | uredi]

Parilen se rabi za:

  • hidrofobne prevlake
  • barijerne slojeve (filteri, dijafragme, ventili)
  • mikrovalnu elektroniku
  • senzore u teškim uvjetima, odnosno okolišu (senzori za gorivo/zrak)
  • elektronika za svemirske i vojne primjene
  • korozijska zaštita metala
  • ojačanje mikrostruktura
  • zaštitu plastike ili gume od loših okolišnih uvjeta
  • redukcija trenja, kateteri, akupunkturne igle, mikroelektromehanički sustavi

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Arnold Willmes, Taschenbuch Chemische Substanzen, Harri Deutsch, Frankfurt (M.), 2007

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]