Parilen
Parilen (engl. parylene), tržišni naziv za razne polimere poli(p-ksililena) istaložene iz plinske faze koji se rabe kao dielektrične barijere i barijere za vlagu. Najpopularniji među njima jest parilen C zbog svoje kombinacije barijernih svojstava, troška i ostalih procesnih prednosti.
Sinteza[uredi | uredi kôd]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Razvoj ovih spojeva počeo je 1947. godine kada je Michael Szwarc otkrio polimer koji nastaje kao jedna od tvari pri raspadu otapala p-ksilena na temperaturama iznad 1000 °C. Tvrtka Union Carbide razvila je 1965. komercijalni proces oblaganja parilenom.
Primjena[uredi | uredi kôd]
Parilen se rabi za:
- hidrofobne prevlake
- barijerne slojeve (filteri, dijafragme, ventili)
- mikrovalnu elektroniku
- senzore u teškim uvjetima, odnosno okolišu (senzori za gorivo/zrak)
- elektronika za svemirske i vojne primjene
- korozijska zaštita metala
- ojačanje mikrostruktura
- zaštitu plastike ili gume od loših okolišnih uvjeta
- redukcija trenja, kateteri, akupunkturne igle, mikroelektromehanički sustavi
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
- Arnold Willmes, Taschenbuch Chemische Substanzen, Harri Deutsch, Frankfurt (M.), 2007
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Parylene 101: Coating Facts Sheet Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. veljače 2014. (Wayback Machine)