Pastoforija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Pastoforij(a) (sgrč. παστοφόριον - pastophórion, mn. παστοφόρια - pastophória, od pastás ≃ "trijem; ložnica" i phoreĩn ≃ "nositi") je arhitektonski dio crkvene građevine.[1]

Razvila se iz sakrarija.[2] U starom kršćanstvu pastoforijom se nazivalo bočne brodove bazilike. Prvo su se pojavile na Istoku u Siriji. Na istoku su ostale i do danas, a odatle su se proširile na Zapad. Izgledale su poput mornarskih spavaonica na antičkim brodovima koje su se nalazile bočno. Vremenom pastoforijom se ne naziva bočni brod, nego prizidane dvije prostorije (sjeverna - prothesis, južna - dijakonikon) na završetcima bočnih brodova sa svake strane apside. Ta promjena zabilježena je na kraju 4. stoljeća kad ih tako definiraju apostolske konstitucije.[1]

Pastoforije su bile namijenjene za čuvanje liturgijskog posuđa i posvećenog kruha. Simbolika im je bila "zaručnikove (Kristove) ložnice".[1]

Od 10. stoljeća na Zapadu ulogu pastoforija preuzima sakristija.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Pastoforija, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 452
  2. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Sakrarij, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 517