Peka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sač 1, Hercegovina
Sač 2, Hercegovina
Sač 3, Hercegovina

Peka (pekva) zvonolika je keramička ili željezna posuda za pečenje na otvorenom ognjištu. Na vrhu ima jednu ili dvije ručke; željezna je u obliku glatke kupole, a keramičkoj su dodani obruči za zadržavanje žeravice.

Jelo (kruh, pogača, meso, krumpir i sl.), položeno na toplo tlo ognjišta ili u plitku tepsiju, prekriva se pekvom (pekom) prethodno zagrijanom do užarenosti, koja se zatim prekriva žeravicom i toplim pepelom.

U južnoj Panoniji i na Balkanu koristila se već u pretpovijesti (neolitik). Uz upotrebu otvorenih ognjišta zadržala se u istočnoj Sloveniji, južnoj Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Srbiji i Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Italiji (dakle na područjima koja su nastanjivali Iliri).

U Hrvatskoj je keramička pekva (peka) bila proizvod lokalnih lončara; u jadranskom i dinarskom području nastajala je na ručnom lončarskom kolu (čripnja, peka, pekva), a u Slavoniji uz pomoć kalupa (pokljuka). Željezne pekve (peke), zvane sač, proširile su se na Balkan preko Osmanlija.

Isčezle iz svakodnevnog života seoskih domaćinstava nestankom otvorenih ognjišta; danas su pekve (peke) ponovno u upotrebi za pripremu antičkih jela u modernoj ugostiteljskoj ponudi [1].

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. pekva. Hrvatska enciklopedija, internetsko izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. rujna 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47366>