Planetohod

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Planetohod (rus. планетоход, eng. rover, ponekad planetary rover, fra. astromobile) je vozilo za svemirska istraživanja projektirano za kretati se preko površine planeta ili inog nebeskog tijela. Neki planetohodi su projektirano za prijevoz članova posade; ostali su djelimice ili potpuno autonomni roboti. Planetohodi obično stižu na planetnu površinu na svemirskim letjelicama poput sletača (rus. posadočni modul)[1], koji mogu biti samostalni i odvojivi. Planetohodi su projektirani za slijetanje na ine planete i mjesece, osim Zemlje, radi pronalaska informacija i skupljanja uzoraka. Sposobni su skupljati prašinu, kamenje i fotografirati te su vrlo korisni u istraživanju svemira. Neki planetohodi bili su prijevoznim za prijevoz članova osoblja svemirske ekspedicije, a ini su bili istraživački - daljinski upravljani roboti.

Usporedba prijeđenih udaljenosti koje su prešla različita vozila na kotačima na površini Mjeseca i Marsa.

Planetohodi imaju nekoliko prednosti nad stacionarnim sletačima: ispituju više površine i može ih se upraviti na zanimljive pojave. Ako su na sunčev pogon, mogu se smjestiti na prisojne strane tijekom zimskih mjeseci. Također su znanja kako izvesti upravljanje vrlo dalekog robotskog vozila što je neophodno kod poluautonomnosti zbog ograničenosti svjetlosne brzine.

Prednosti nad orbiterima su ta da mogu promatrati do u mikroskopsku razinu i voditi fizičke pokuse. Slabosti planetohoda u usporedbi s orbiterima su veća mogućnost zakazivanje zbog slijetanja i ostali rizici, te što su ograničeni na malo područje oko mjesta slijetanja što je po sebi aproksimativno predviđeno.

Izvori[uredi VE | uredi]