Plavi krumpir

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kuhani plavi krumpir

Plavi krumpir, (zvan i Vitelotte noire, Négresse odnosno samo Vitelotte[1] odnosno Truffe de Chine),[2]vrsta je krumpira koja se u Francuskoj uzgaja od ranog 19. stoljeća. Kod nas se sadi nekih 5 - 7 godina no isključivo u manjoj količini. Potječe iz Perua i Bolivije, gdje se uzgaja od davnine.

Opis[uredi | uredi kôd]

'Vitelotte' krumpir tamno je plave, skoro crne boje kože te tamno ljubičasto plavog mesa. Okus i miris blago podsjećaju na kestene. Boja ostaje jednaka i nakon kuhanja, a posljedica je velike količine antocijana i flavonoida u ovoj vrsti krumpira. Ovaj krumpir bere se krajem kolovoza i početkom rujna, a u odnosu na moderne komercijalne sorte prinos je malen. Kako mu je koža razmjerno debela dobro se čuva, gomolji su izduženi, sa uvučenim okcima.

Etimologija[uredi | uredi kôd]

Francuska riječ vitelotte derivirana je od arhaične riječi vit, te označava "penis" (moderni francuski bite), zbog često falusoidnog izgleda nekih gomolja. Riječ se prvi puta javlja 1812.[3]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Sukladno starim opisima gomolj nije nužno ljubičasto plave boje . Jedan tekst iz 1817., nabraja 6 varijeteta. Traktat o zemljodjelstvu iz 1863. navodi 5 mogućih boja: bijelu, žutu, roza, crvenu i ljubičastu.[4] Godine 1873. Alexandre Dumas piše u svom Grand dictionnaire de cuisine:[5] "... najbolji od svih neupitno je plavi krumpir, bolji je i od crvenog, i u Parizu ga zovu Vitelottes'".

Galerija[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

http://www.futura-sciences.com/maison/dossiers/maison-potager-decouvrez-legumes-insolites-876/page/15/

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Diehl, Robert. 1938. La pomme de terre: caractères et description des variétés (PDF) (French). Imprimerie nationale. Paris. str. 150CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  2. Vitelotte Noire, Négresse (in French). Le Plant Français de Pomme de Terre. Accessed May 2013
  3. Vitelotte (in French). Centre National de Ressources Textuelles et Lexicales. Accessed May 2013.
  4. Jean Pierre Louis Girardin, Alphonse Du Breuil (1863) Traité élémentaire d'agriculture, Volume 2 (in French). Bibliothèque de la ferme et des maisons de campagne. Paris: Garnier frères. p. 7–11.
  5. Alexandre Dumas (1873) Grand dictionnaire de cuisine (in French). Paris: Alphonse Lemerre. p. 847.
    Wikicitati „"… les meilleures de toutes sont sans contredit, les violettes, préférables mêmes aux rouges, connues à Paris sous le nom de Vitelottes"”