Plazma kugla

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Plazma kugla

Plazma kugla je neobična svjetiljka koja je bila vrlo popularna 1980-tih. Otkrio ju je Nikola Tesla, nakon svojih pokusa s visokofrekventnim strujama u vakuumskoj staklenoj cijevi, dok je istraživao svojstva visokog napona. Nazvao ju je "tinjalica s inertnim plinom".[1]

Opis[uredi VE | uredi]

Plazma kugla je obično staklena kugla, iako ima raznih oblika, napunjena mješavinom plinova (obično helij ili neon, a ponekad ksenon ili kripton), pod malim tlakom (ispod 0,01 bar),[2] kroz koju prolazi visokofrekventna izmjenična struja od oko 35 kHz i 2 do 5 kV, stvorena s visokonaponskim transformatorom. Puno manja kugla iznutra služi kao elektroda. Niti plazme se šire od unutrašnje elektrode do vanjskog stakla. Zrake u početku slijede linije električnog polja, ali se kasnije mijenjaju zbog miješanja plina unutra.

Ukoliko stavimo ruku u blizini stakla, mijenjamo visokofrekventno polje, uzrokujući da jedna zraka seli s unutrašnje kuglice do točke dodira na staklu. Električna struja se stvara unutar svakog vodljivog objekta blizu kugle, jer staklo ne spriječava elektromagnetsko polje, koju stvara električna struja koja teče kroz plazmu (iako staklo kao izolator zaustavlja električnu struju). Staklo djeluje kao izolator u električnom kondenzatoru, koji se stvara između ioniziranog plina i ruke.

Moguće opasnosti[uredi VE | uredi]

Centralna elektroda plazma kugle

Treba biti pažljiv kada stavljamo elektronske uređaje u blizinu plazma kugle, jer visoki napon može stvoriti električni naboj na uređaju, pa čak i na plastično kučiste. Radio frekventno polje može ometati rad pokretne ploče (engl. touchpad) na prijenosnom računalu, digitalni audio uređaj, mobilni telefon i slično. Iako su osrednje plazma kugle uzemljene, one mogu stvoriti male iskre, jer bilo koji vodljivi objekt djeluje kao ploča kondenzatora.[2] S vanjske strane stakla može se stvoriti ozon, nakon par minuta stalnog rada, a znamo da je on štetan za ljude.

Povijesne činjenice[uredi VE | uredi]

Nikola Tesla je opisao plazma kuglu u svom patentu U.S. Patent 0,514,170 (“Tinjajuće električno svjetlo”). Tesla je napajao plazma kuglu s visokofrekventnim strujama sa Teslinog transformatora i time stvorio sjajne zrake. [2] Danas široko rasprostranjenu modernu inačicu Teslina osnovnog modela, dizajnirao je Bill Parker 1970-ih.

Primjena[uredi VE | uredi]

Plazma kugla se uglavnog koristi kao novitetna igračka zbog svojih neobičnih svjetlosnih efekata i koristeći trik da se oni mijenjaju dodirom ruke. Ne koristi se kao rasvjeta. Ipak, u zadnje se vrijeme u prodaji može naći plazma kugla sa spojem istim kao i u normalne električne žarulje. [3][4]


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Tesla, Nikola (1892). Experiments with Alternate Currents of High Potential and High Frequency. pristupljeno Jul. 26, 2010
  2. 2,0 2,1 2,2 Barros, Sam (2002). PowerLabs Plasma Globes Page. pristupljeno Nov. 16, 2009
  3. Plasma Ball Night Light Makes Us Nostalgic For Bed Wetting, gizmodo.com, 2007-11-27
  4. Plasma Night Light, 4physics.com, 2010-02-17