Podvodno istraživački klub Mornar Split

Izvor: Wikipedija

Podvodno istraživački klub Mornar Split, najstarija je amaterska ronilačka udruga na Jadranu. Klub započinje s radom 1958. godine, najprije kao sekcija pri Savezu izviđača Hrvatske pod prvim nazivom Frogmen ili u prijevodu "čovjek žaba", a uskoro pod službenim nazivom sekcije "Podvodni istraživači" na utemeljiteljskoj skupštini 22. svibnja 1959. godine.

Od 1960. godine djeluje samostalno kao Podvodno istraživački klub 'Mornar' u velikoj obitelji pomorskih klubova Sportskog društva 'Mornar'. U svom trajanju, od vremena kada se tek stvaraju ronilački klubovi u Europi, izumom prvog aparata za lako autonomno ronjenjenje zrakom J. Custeaua, 1947.g. P.I.K.’MORNAR’ ima jedinstven kontinuitet rada u odgoju i obrazovanju ronilaca, istraživanju podmorja, hidroarheologiji, ronilačkom sportu.

P.I.K. ‘MORNAR’ je kao organizacija tehničke kulture, sporta i kulture u Splitu i Hrvatskoj, organizacijski, članstvom, stručnim voditeljima i sredstvima razvijao sve vidove podvodnih aktivnosti na korist odgoja mladih Splita, Dalmacije i Hrvatske. Davnih sezdesetih godina prošlog stolječa temelje klupskih i ronilačkih aktivnosti u oceanografiji i biologiji mora postavili su prvi mornarevaci, pok. dr. cs. Slobodan Alfirević i dr.Toni Špan (biologija-oceanografija), u podmorskoj arheologiji prof. Mladen Nikolanci i dr.sc, Nenad Cambj, ronilačkim istraživanjima i sportskom ribolovu kap. Tomislav Žuanić, pokretač podvodnih aktivnosti i prvi predsjednik kluba, pomorski kapetan, ronilac, istraživač.

Rad takvih znanstvenika pratile je prva uprava kluba s brojnim uglednicima tog vremena, Jerković, Tomšić i Božanić, Stanko Ninčević te članovima-roniocima, zaljubljenicima u more i podmorje, osobitim argonautima plavetnilom Jadrana, Mirkom Grljušićem, Bojanom Pešl, Pavom Bonačić i drugima.

Prvi tečajevi ronjenja održani su već 1961 godine na opremi 'Drager' i 'Aga' s instruktorom Milanom Sekulićem. Prva natjecanja u podvodnoj orijentaciji imala su međunarodni karkater, u Splitu susret s klubom 'Potapeči – Svazram' iz čehoslovačkog grada Češke Lipe, 1964 godine a uzvrat je bio u Čehoslovačkoj 1965 godine. Ekipu Mornara činili su natjecatelji ronioci Pavao Bonačić, Mirko Grljušić, Vlado Golubić, Bojan Pešl i Ivo Krizman, trener Duško Dančuo, liječnik Stracimir Gošević, te Zoran Nikolić i Hasan Bajrić. Prvi predsjednik PIK 'Mornar' bio je admiral Janez Tomšić.

Okosnicu kluba šezdesetih i sedamdesetih godina činili su instruktori ronjenja i ronioci, sposobni pojedinci vrlo karakterističnih osobnosti, Antun Kirn, Mario Bakota, Bojan Pešl, Ivo Krizman, Petar Draganović, Pave Bonačić, Mirko Grljušić, Joško Perak, Duško Dančuo, Aljoša Nikolić, pk.Mate Kolar, pk.Vinko Brešan, Ivan Bronzović, Alojz Tušek, i mnogi drugi .

Klub je dao nebrojene državne rekordere, prvake države (preko 130 pojedinačnih prvaka), reprezentativce u ronilačkim sportovima. Igor Košić, Frane Zanki, Gorana Zavoreo, Renata Musić, Borjanka Topić, Doris Miletić, pk.Branko Zemljarić, Mate Nožina, Potisk Janez, Helena Serdarević, Nela Tonja, Dajana Čapeta, Maja Glušević, Vesna Kljaković, Dijana Sušak, tek dio su najuspješnijih koje su vodili instruktori i treneri, Aljoša Nikolić, dr.Vinko Lozovina, prof. Miro Rašković.

Nakon pronalaska potopljene podmornice 'Nereida' kraj Palagruže i nesporazuma oko sastavljanja ronilačke ekipe, 1970 godine klub napuštaju najaktivniji članovi i dotadašnji nosioci aktivnosti, Juraslav Zaninović, Ivo Krizman, Joško Perak, Ivan Bronzović i Joško Gabelić te formiraju KPA 'Delfin' pri Oceanografskom institutu u Splitu.

U vremenu od 1970 do 1980 klub kao instruktori i treneri klub vode Aljoša Nikolić, Mate Kolar Ante Ondini, Neno Babić, Boris Badurina.

Od osamdesetih godina, stručni, organizacijski i ukupni rad temeljio se na volonterskom doprinosu nove generacije instruktora ronjenja i ronilaca predvođenih veteranima sportskog i profesionalnog ronjenja, instruktora: Petrom Draganović, Ivanom Bronzović, Dragišom Koprivica, Slavkom Bogdanovićem, dr.Velenom Šarotić, potom Nevenom Katić, Petronijem Tasić, Vojislavom Bijelić, Mladenom Pantović, Nebojša Kaličanin Marjan Peričić pod vodstvom stručnjaka članova uprave Mornara, Ive Mateljana, Ive Nožine, Vedrana Babića, Duška Vujevića, Vinka Brešana, Milana Mirkovića, Zdenka Rudolfija, Ive Riviera i drugih.

U sauradnji s liječnicima istraživaćima Instituta pomorske medicine RM, dr.sc. Stracimirom Gošović i dr.sc. Petrom Denoble 1986 godine pokreće se stručni časopis za medicinu i sigurnost ronjenja JUSMER.

Od devedestih godina klubom dominiraju instruktori Vojislav Bjelić, Neven Katić, Zoran Bačić, Zoran Ergović, Robert Kramarić, Ivica Matijaca, Nestor Avramovski, Miro Rašković, te nova generacija, Ernest Čupo, Tomislav Radica, Boris Jadrić, Ivan Grčić uz najstarijeg Ivana Bronzovića te brojnih ronilaca i 'ronilica', voditelja stručnih aktivnosti. Vaterana ronjenja Petra Draganovića, Nevena Lete - arheologija, Nike Stagličić- biologija mora, Dražen Feher, Loren Šarin, Aljoša Komerički, Domagoj Barić, Tihomir Dolina, Hrvoje Olujić, Dražen Batistić i drugi, samo su neki koji daju ili su dali pečat u radu kluba.

Posljednjih desetak godina, iako u najtežim uvjetima od utemeljenja, PIK ‘MORNAR’ postiže najzapaženije rezultate i postignuća u sveukupnoj ronilačkoj aktivnosti u Hrvatskoj, pokretać je jedinstvenih programa koji ga svrstavaju u povijest razvoja sportskog i profesionalnog ronjenja,u zaštiti i očuvanju povijesno-kulturnog i prirodnog blaga što ga kriju dubine Jadrana.

U domovinskom ratu, od jeseni 1991 godine skoro cjelokupno članstvo i sva materijalna sredstva kluba bili su kadrovski i logistički temelj stvaranja Hrvatske ratne mornarice.

U samostalnoj, demokratskoj Republici Hrvatskoj P.I.K. ’MORNAR’ je u vrhu hrvatskog ronilačkog sporta, u podvodnoj orijentaciji i ronilačkim vještinama, u plivanju perajama, brzinskom ronjenju i ronjenju na dah. S preko 90 pojedinačnih državnih prvaka i državnih rekordera, dvadeseterostruki ekipni prvaci Hrvatske i višestruki pobjednci Kupa Hrvatske, u kontinuitetu od 1993. pa do danas. Državnu reprezentaciju na evropskim i svjetskim prvenstvima posljednjih godina nosile su članice kluba. Pokrenuli smo prvu sportska školu plivanja perajama i brzinskog ronjenja u Hrvatskoj.

U 2005, 2006 i 2007 godini 'mornarevci' su ekipni prvaci i u ronjenju na dah. Struku su vodili treneri Petronije Tasić, Eduard Retelj, Maja Ozretić, Berislav Milišić i Aleksandar Jocić.

Svake godine Mornar je domaćin bar jednog prvenstva države u plivanju perajama, ronilačkim vještinama ili ronjenju na dah.

Na međunarodnim natjecanjima u 2006 godini mornarevci su se iskazali kao najsportaši u Gradu Splitu, najsportskijem gradu na svitu, Davor Franičević je brončani na svjetskom prevenstvu u ronjenju na dah, Helena Serdarević šestoplasirana na istom natjecanju. Lada Jakus kao najbolja natjecateljica u Hrvatskoj osvojila je treće mjesto u Svjetskom kupu uz vrsne Nelu Tonja, Martinu Trboglav, Marinu Giunio i druge.

'Mornarevci'-istraživači podmorja, koji su ujedno okosnica svih aktivnosti kluba jedinstveni su po postignutim rezultatima u svjetskim razmjerima. U očuvanju i zaštiti podmorja Mornar je organizirao preko 40 eko akcija. Ronioci Mornara su proveli u 3 navrata poribljavanje mora ribljom mlađi (Kaštela-Brač-Šolta), osnovali udrugu za zaštitu Jadrana ‘Bios’ i proveli jedinu akciju čišćenja podmorja od alge Caulerpa taxifolija (Stari Grad-kolovoz 1997. ).

Malakolozi Mornara, Neven Lete i Jakov Prkić istražili su i obradili najveću postojeću prirodoslovnu malakološku zbirku Jadrana s preko 1100 vrsta školjaka i puževa, a građanima Splita prodarili 4 velike malakološke izložbe.

Otkriveno je i zaštičeno 6 novih hidroarheoloških nalaza (Rogoznica, Trogir, Split-Sustipan i Split-Poljud, Kaštel Sučurac, Vranjic, Barbarinac, Brač-Mrduja ). Grad Split i Grad Kaštela odnosno Hrvatski pomorski muzej i muzej Kaštela Mornar je obogatio za neprocjenjive vrijednosti novih arheoloških eksponata, za antički pitos i amfore iz nalaza Kaštela, amfore iz nalaza u Poljudu te veličanstvene skulpture iz antičkog perioda odnosno glinene posude iz prahistorije na nalazištu Vranjic.

Najnoviji nalaz antičkog broda u Kaštel Sučurcu doprinos je povijesnim istraživanjima pomorske kulture i života na ovim prostorima PIK 'Mornar' u vrlo aktivnoj suradnji s ministarstvom kulture Republike Hrvatske, Hrvatskim konzervatorskim zavodom, Hrvatskim pomorskim muzejom u Splitu na polju istraživanja podmorja, promicanja pomorskih tradicija i povijesti ronjenja, promiće novu kulturu odnosa prema moru.

Uz odškolovane desetke i stotine ronilaca svih kategorija i instruktore ronjenja Mornarevci su inicijatori projekta izgradnje podmorskog parka u podmorju Kašuna, na poluotoku Marjan te nosioci bioloških istraživanja podmorja s novim generacijama ronilaca i napose 'ronilica' studentica studija mora Sveučilišta u Splitu ( projekti 'Istraživanja stanja i zaštita žarnjaka' – 2005, 'Ispitivanje stanja morske cvjetnice – posidonije' -2006 i 2007) biologa-ekologa mora Nike Stagličić, Ljiljane Jakas, Dajane Brajčić, Katarine Madirazza, Marjane Zoko, Daniele Blaževič i drugih.

U cilju poboljšanja sigurnosti na moru i pod morem PIK ‘MORNAR’ je inicijator osnivanja i temelj kadrovske i materijalne osnove drugovoljne postrojbe za intervencije i spašavanje pod morem CZ MUP-a RH, jedine tako cjelovite u Republici Hrvatskoj. Želeći dati trajni doprinos razvoju ukupnih podvodnih aktivnosti ,obrazovati da bi očuvali povijesno i prirodno bogatstvo koje krije podmorje Jadrana, PIK 'Mornar' je pokrenuo biblioteku 'MORNAR MORU', u nastojanju da sadašnjim i budućim generacijama ronilaca prenese postojeće spoznaje i znanja. Tiskao dva sveska biblioteke MM, stručne radove Nevena Lete, malakologa-arheologa. Školovali smo novu generaciju ronilaca arheologa, Čupo Ernesta (instr.arh.), Ante Tomasovića, Marina Doline, Davora Franičevića, Marjane Zoko i Nenu Rokova (ronioci – arheolozi).

U očuvanju podmorskog okoliša Mornar je nosilac inicijative te organizator tradicionalnih ekoloških manifestacija 'Terra blue' ( 2002-Vis, 2005 – Bol, 2007 – Čiovo) a svake godine desetaka manjih eko akcija u koje je uključeno cjelokupno članstvo.


Izvor[uredi | uredi kôd]