Prijeđi na sadržaj

Podvodno slano jezero

Izvor: Wikipedija
Ovi krateri označavaju stvaranje slanih bazena, iz kojih sol curi kroz morsko dno.
NOAA-in prikaz podvodnog slanog jezera u Meksičkom zaljevu.
Morski štakori i dagnje na rubu podvodnog slanog jezera.

Podvodno slano jezero ili podvodni slani bazen je količina soli prikupljena u udubljenju morskog dna. Ti su bazeni gusta vodena tijela koja imaju salinitet tri do osam puta veći od okolnog oceana. Bazeni sa slanom vodom obično se nalaze ispod polarnog morskog leda i u dubokom oceanu. Podvodna slana jezera ispod morskog leda nastaju postupkom koji se naziva odbacivanje salamure.[1] Za dubokomorske bazene sa slanom vodom potrebna je sol kako bi se povećao gradijent slanosti. Ta sol može doći iz jednog od dva procesa: otapanjem velikih naslaga soli putem tektonike soli[2] ili geotermalno zagrijanom slanom vodom koja dolazi iz tektonskih centara širenja.[3] Rasol često sadrži visoke koncentracije sumporovodika i metana, koji daju energiju kemosintetskim životinjama koje žive u blizini bazena. Ta su bića često ekstremofili i simbioti.[4] Dubokomorski i polarni slani bazeni otrovni su za morske životinje zbog visokog saliniteta i anoksičnih svojstava, što u konačnici može dovesti do toksičnog šoka i moguće smrti.

Karakteristike

[uredi | uredi kôd]

Bazeni sa slanom vodom ponekad se nazivaju "jezerima" morskog dna, jer se gusta salamura ne miješa lako s prekomjernom morskom vodom stvarajući različito sučelje između vodenih masa. Veličine bazena su od manje od 1 m2 pa sve do 120 km2 i 200 m dubokog bazena Orca.[2] Visoka slanost povećava gustoću rasoli, što stvara površinu i obalu bazena. Zbog velike gustoće salamure i nedostatka miješanja struja u dubokom oceanu, podvodna slana jezera često postaju anoksična i smrtonosna za organizme koji dišu.[5] Podvodna slana jezera koji podržavaju kemosintetsku aktivnost, međutim, oblikuju život na obalama bazena gdje bakterije i njihovi simbionti rastu blizu najviših koncentracija oslobađanja hranjivih sastojaka.[6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kvitek, Rikk. Veljača 1998. Black pools of death: Hypoxic, brine-filled ice gouge depressions become lethal traps for benthic organisms in a shallow Arctic embayment. Marine Ecology Progress Series. 162: 1–10
  2. a b NOAA Ocean Explorer: Gulf of Mexico 2002. oceanexplorer.noaa.gov. Pristupljeno 28. rujna 2020.
  3. Salem, Mohamed. 1. lipnja 2017. Study of Conrad and Shaban deep brines, Red Sea, using bathymetric, parasound and seismic surveys. NRIAG Journal of Astronomy and Geophysics. 6 (1): 90–96
  4. Eder, W. Srpanj 2001. Microbial diversity of the brine-seawater interface of the Kebrit Deep, Red Sea, studied via 16S rRNA gene sequences and cultivation methods. Appl. Environ. Microbiol. 67 (7): 3077–85
  5. Arias, Francisco J. 2019. On the feasibility of ocean brine pool power stations. International Journal of Energy Research (engleski). 43 (15): 9049–9054
  6. Brine Pools: The Underwater Lakes of Despair. www.amusingplanet.com (engleski). Pristupljeno 28. rujna 2020.