Pokušaj vojnog udara u Turskoj (srpanj 2016.)

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Pokušaj vojnog udara u Turskoj (srpanj 2016.)
Nadnevak 15.-16. srpnja 2016.[1]
Lokacija Flag of Turkey.svg Turska
Ishod neuspjeli pokušaj vojnog udara

Događaji nakon udara:

  • Tisuće ljudi je uhićeno[1]
  • Deseci tisuća prosvjetnih radnika suspendirano[1]
  • Četrnaest ratnih brodova nestalo[2]
  • Uvedeno izvanredno stanje u trajanju od 3 mjeseca[3]
Sukobljeni
Frakcija oružanih snaga Turske[1] Turska vlada[1]
Vođe
Akın Öztürk
Fethullah Gülen
Adil Öksüz
Adem Huduti
Recep Tayyip Erdoğan
Binali Yıldırım
Hulusi Akar
Ümit Dündar

Mehmet Celalettin Lekesiz

Vojne snage
8651 vojnika
1676 nezavisnih vojnika
1214 polaznika vojne akademije
74 tenka
246 oklopnih vozila
35 zrakoplova
37 helikoptera
3 ratna broda
97% turskih oružanih snaga
66% vrhovnog zapovjedništva oružanih snaga
Posljedice
24-104 pučista ubijeno
1 helikopter srušen
22 osobe poginule u zatvoru
67 ljudi ubijeno (62 policajca i 5 vojnika)
179 ubijenih civila
ukupno preko 2100 ranjenih
15 846 pritvorenih
48 222 državna službenika suspendirana
ugašene 3 novinske agencije, 16 televizijskih postaja, 23 radio postaje, 45 novina, 15 magazina i 29 izdavača

Dana 15. srpnja 2016. godine došlo je do pokušaja vojnog udara u Turskoj. Vojni udar nije uspio, a izveden je od strane male frakcije unutar turskih oružanih snaga. Frakcija je pokušala nasilno uspostaviti kontrolu na nekoliko ključnih lokacija i institucija u Ankari, Istanbulu i drugim gradovima koji su pod kontrolom vlade i predsjednika Recep Tayyip Erdoğana.[4][1]

Tijekom udara poginulo je najmanje 312 ljudi, a ranjeno ih je oko 1.500. Mnoge zgrade su uništene ili ozbiljno oštećene (zgrada parlamenta, predsjednička zgrada i sl.). Došlo je do masovnih uhićenja (preko 9.000 ljudi, uključujući vojne službenike, policajce, pravosudne službenike i sl.).[5] Također, uhićeno je preko 2.500 sudaca (razlozi njihovog uhićenja još uvijek nisu poznati). Preko 21.000 prosvjetnih radnika suspendirano je i udaljeno sa radnih mjesta (uglavnom učitelji iz privatnih škola) pod optužbama da su podržavali čelne ljude udara.[1]

Ovaj akt je doživio oštre osude međunarodne zajednice, prvenstveno Europske Unije, NATO saveza i SAD-a. Ove iste države i organizacije otvoreno su podržale Erdoğanovu vladu i demokraciju unutar Turske.[6][1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Vojni udar kronologija, advance.hr, pristupljeno 22. srpnja 2016.
  2. Turkish Navyships Missing, thetimes.co.uk, pristupljeno 22. srpnja 2016.
  3. Emergency state in Turkey, bbc.com, pristupljeno 22. srpnja 2016.
  4. VOJNI UDAR U TURSKOJ Zemljom vlada ratno stanje, a turski premijer tvrdi: 'Situacija je pod kontrolom', dnevnik.hr, pristupljeno 22. srpnja 2016.
  5. VOJNI UDAR U TURSKOJ! Vojska puca po građanima, F -16 oborio helikopter s pučistima, net.hr, pristupljeno 16. srpnja 2016.
  6. Opposition parties reject the military coup attempt, hurriyetdailynews.com, pristupljeno 16. srpnja 2016.