Polarimetar

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Automatski digitalni polarimetar.
Zakretanje ravnine polarizacije.

Polarimetar je optički mjerni instrument kojim se mjeri kut zakretanja ravnine polarizacije za zraku linearno polarizirane svjetlosti koja prolazi optički aktivnom tvari. Sastoji se od dvaju polarizatora (polarizator i analizator). Ako polarizator i analizator stoje u ukriženome položaju, kroz njih ne prolazi svjetlost. Kada se između njih stavi otopina optički aktivne tvari (na primjer šećer u vodi), zakrenut će se u njoj ravnina polarizacije i svjetlost će proći kroz analizator. Zakretanjem analizatora do položaja u kojem svjetlost ponovno ne prolazi kroz polarimetar, određuje se kut zakretanja ravnine polarizacije svjetlosti. Budući da zakretanje ovisi i o koncentraciji otopine, može se mjerenjem kuta zakretanja odrediti koncentracija optički aktivne tvari u otopini. [1]

Zakretanje ravnine polarizacije[uredi VE | uredi]

Između ukrštenog polarizatora i analizatora stavimo ploču od kvarca, debelu nekoliko milimetara, brušenu okomito na kristalnu os. Neka je upotrebljena svjetlost monokromatska, to jest jednobojna, na primjer crvena. Kod ukrštenih Nicolovih prizmi svjetlost ne prolazi, ali čim između njih stavimo kvarc, svjetlost prolazi. Da bi se svjetlost ugasila, moramo analizator zakrenuti za neki kut. Dakle, prolazom kroz kvarc ravnina polarizacije svjetlosti, koja je izašla iz polarizatora, zakrenula se za neki kut. Umetnemo li još jednu kvarcovu ploču iste debljine, zakret ravnine polarizacije bit će dvostruko veći. Prema tome je zakret ravnine polarizacije sukladan (proporcionalan) s debljinom kvarcove ploče.

Upotrijebimo li mjesto crvene svjetlosti zelenu, zakret će isto tako biti veći. Uopće kod svjetlosti kraćih valnih duljina bit će zakretanje ravnine polarizacije veće. Osim kvarca i neke organske tvari u kristalnom stanju ili njihove otopine zakreću ravninu polarizacije. Tvari koje zakreću ravninu polarizacije zovu se optički aktivne tvari. Zakret je sukladan (proporcionalan) s količinom otopljene tvari pa se iz iznosa zakretanja može odrediti postotak sadržaja, na primjer šećera u nekoj otopini. Aparati za mjerenje zakretanja ravnine polarizacije u optički aktivnim tvarima zovu se polarimetri. Oni služe za određivanje koncentracije mnogih otopina, na primjer u kemiji, biologiji i medicini. [2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. polarimetar, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  2. Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.