Portal:Biografije/Izabrana biografija/36, 2007.
.jpg)
Georg Wilhelm Friedrich Hegel (Stuttgart, 27. kolovoza, 1770. - Kupfergraben 14. studenog, 1831.) je njemački filozof.
Hegel je djelovao u Frankfurtu, Bambergu, Nürnbergu, kao sveučilišni profesor u Jeni, Heidelbergu i od 1818. u Berlinu, kada njegov ugled, autoritet i utjecaj bivaju sve veći. Odlikuje ga enciklopedijska obrazovanost i sintetičnost, a nadasve smisao za povijesni pristup problemima. Zato on i izgrađuje jedan od najvećih filozofskih sustava. Pod snažnim je dojmom francuske revolucije, kojom je od mladosti bio oduševljen. Vršnjaci su mu Napoleon Bonaparte i Ludwig van Beethoven. Glavna su Hegelova djela: Fenomenologija duha, Znanost logike, Enciklopedija filozofskih znanosti (logika, filozofija prirode i filozofija duha) i Osnovne crte filozofije prava. Njegovi učenici su objavili i djela nastala na temelju bilješki s njegovih sveučilišnih predavanja. To su Povijest filozofije, Filozofija povijesti i Estetika. Hegelov je jezik težak. Više od toga: Hegel je težak mislilac.