Član: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
+ sljikica :)
CrniBot2 (razgovor | doprinosi)
m Bot: ispravlja preusmjeravanja
Redak 1: Redak 1:
[[Slika:EuropeArticleLanguages.png|thumb|300px|Članovi u jezicima Europe
[[Slika:EuropeArticleLanguages.png|thumb|300px|Članovi u jezicima Europe
{{legend|darkblue|neodređeni i određeni član}}
{{Legenda|darkblue|neodređeni i određeni član}}
{{legend|blue|samo određeni član}}
{{Legenda|blue|samo određeni član}}
{{legend|darkmagenta|neodređeni član, a određeni kao nastavak}}
{{Legenda|darkmagenta|neodređeni član, a određeni kao nastavak}}
{{legend|magenta|samo određeni član kao nastavak}}
{{Legenda|magenta|samo određeni član kao nastavak}}
{{legend|lightgray|bez članova}}
{{Legenda|lightgray|bez članova}}
]]
]]
'''Član''' je vrsta [[riječ]]i ili [[Morfologija (Jezikoslovlje)|morfološki]] element koji u nekim jezicima označuje određenost [[Imenica|imenice]].
'''Član''' je vrsta [[riječ]]i ili [[Morfologija (Jezikoslovlje)|morfološki]] element koji u nekim jezicima označuje određenost [[Imenica|imenice]].

Inačica od 7. veljače 2008. u 19:15

Članovi u jezicima Europe

██ neodređeni i određeni član

██ samo određeni član

██ neodređeni član, a određeni kao nastavak

██ samo određeni član kao nastavak

██ bez članova

Član je vrsta riječi ili morfološki element koji u nekim jezicima označuje određenost imenice.

Mnogi jezici nemaju članove, npr. hrvatski, latinski, japanski. Neki jezici imaju članove, ali ih rijetko koriste (npr. svahili).

Članovi u drugim jezicima

Jezici koji imaju članove mogu ih koristiti na sljedeće načine:

  • neodređeni član označava da se radi o bilo kojem predmetu neke vrste (npr. engleski a, francuski un, mađarski egy)
  • neki jezici imaju partitivni član (npr. francuski du) označava neku količinu (tome u hrvatskom odgovara partitivni genitiv)

Neki jezici koriste samo određeni član (velški), u nekim određeni član ne može doći ispred osobnog imena (engleski, njemački) a u nekima se koristi ispred imena (portugalski).

U nekim je jezicima član nastavak koji se dodaje na riječ:

U razvoju jezika članovi često nastaju od pokaznih zamjenica (npr. hrvatski taj, ta, to).