Vegetacija Hrvatske

Vegetacija Hrvatske obuhvaća oko 4 266 vrsta vaskularnih biljaka, a po svom fitogeografskom položaju Hrvatska spada i kontinentalnim i mediteranskim dijelom u šumsko područje Europe. Da nije bilo stoljetnog ili čak tisućljetnog djelovanja čovjeka, najveći dio površine bio bi prirodno prekriven šumskom vegetacijom. Prema fitogeografskoj podjeli, područje Hrvatske obuhvaćeno je dvjema biogeografskim regijama:

1. Mediteranska regija prekriva oko 40% površine Hrvatske i tu nalazimo 17 šumskih zajednica;
2. Eurosibirsko-sjevernoamerička regija prekriva oko 60% površine Hrvatske, gdje nalazimo 45 šumskih zajednica.

U Hrvatskoj je također prisutno nekoliko tipova nešumske vegetacije.

Mediteranska regija

Mediteranska regija obuhvaća termofilne zimzelene i listopadne šume jadranskog područja. Dijeli se na obalni i brdski pojas.

1. Mediteransko-litoralni pojas (obalni pojas) obuhvaća tri zone:
   1. Stenomediteranska zona - šume alepskog bora
   2. Eumediteranska zona - šume hrasta crnike
   3. Submediteranska zona - šume bijelog graba i hrasta medunca
2. Mediteransko-montani pojas (brdski pojas) obuhvaća dvije zone:
   1. Epimediteranska zona - šume crnog graba i hrasta medunca
   2. Hemimediteranska zona - šume dalmatinskog crnog bora, šume crnike i crnog graba

Eurosibirsko-sjevernoamerička regija

Eurosibirsko-sjevernoamerička regija obuhvaća kontinentalni dio Hrvatske, koji se dijeli na pet pojasa: nizinski, brežuljkasti, brdski, gorski i pretplaninski.

1. Nizinski pojas obuhvaća:
   1. Šume hrasta lužnjaka sa žutilovkom
   2. Šume hrasta lužnjaka i običnog graba
   3. Šume poljskog jasena
   4. Šume crne johe
   5. Šume vrba i topola
2. Brežuljkasti pojas obuhvaća:
   1. Šume hrasta kitnjaka i običnog graba
   2. Šume hrasta kitnjaka i pitomog kestena
   3. Termofilne šume s crnim grabom i hrastom meduncem
3. Brdski pojas obuhvaća:
   1. Brdske šume bukve
   2. Acidofilne šume bukve s bekicom
   3. Primorske šume bukve s jesenskom šašikom
   4. Reliktne šume lipe i tise
   5. Reliktne šume crnog bora
4. Gorski pojas obuhvaća:
   1. Šume bukve i jele
   2. Šume jele s rebračom
5. Pretplaninski pojas obuhvaća:
   1. Subalpske šume bukve
   2. Klekovinu bora krivulja
   3. Šume smreke

Ova regija obuhvaća velika šumska područja Europe, Azije (Sibira) i Sjeverne Amerike. U toplijim dijelovima razvijena je listopadna vegetacija, a u hladnijim crnogorična, kojoj pripadaju ogromna prostranstva sibirske i kanadske tajge.

Kontinentalni dio Hrvatske u cijelosti pripada ovoj velikoj regiji, i to njenom južnom rubu, koji graniči s mediteranskom regijom. Posljedica toga je da kontinentalni dio Hrvatske karakteriziraju razni tipovi bjelogoričnih, listopadnih šuma, ali istovremeno na toplijim staništima rastu i mnoge termofilne submediteranske vrste, kojima se pridružuju i mnoge ilirske vrste. Ilirske vrste su one kojima je centar rasprostranjenja sjeverozapadni dio Balkana, odnosno područje Dinarida. Toj skupini pripadaju mnoge stare vrste koje su na ovom području preživjele ledena doba, dok su u srednjoj i sjevernoj Europi izumrle, tako da su danas uglavnom endemične za ovo područje i znatno pridonose bogatstvu i posebnosti flore i vegetacije. Također, u vrijeme ledenih doba, mnoge vrste sa sjevera prodrle su u područje jugoistočne Europe i ovdje se zadržale do danas. Dakle, iako je dio velike eurosibirsko-sjevernoameričke regije, zbog svog južnog položaja u susjedstvu mediteranske regije i slabijeg utjecaja ledenih doba, kontinentalni dio Hrvatske izdvaja se u posebnu Ilirsku provinciju europske subregije. Ovisno o ekološkim, te osobito klimatskim čimbenicima, razlikuju se, kako je već navedeno, nizinski, brežuljkasti, brdski, gorski i pretplaninski pojas, što vegetaciju čini iznimno bogatom. Klimatogenu (klimazonalnu) vegetaciju, vegetaciju koja se razvija pod dominantnim utjecajem opće klime, a ne nekog lokalnog čimbenika (npr. velike količine vode, strme stijene, djelovanje čovjeka) u ilirskoj provinciji čine šume. Krajnji sjeveroistočni dio Hrvatske pod utjecajem je suhe stepske klime, tako da se on izdvaja u posebni panonski sektor srednjoeuropske provincije. Za panonski sektor značajno je da primarnu (klimatogenu) vegetaciju ne čine šume, nego stepski travnjaci, koji su do danas gotovo u cijelosti pretvoreni u plodne obradive površine.

Ravnice i brežuljci prostranog nizinskog područja sastoje se od aluvijalnih i diluvijalnih naslaga. Ostala su područja najvećim dijelom izgrađena od vapnenca i dolomita različitih geoloških formacija. Klimatski ovo područje je vrlo raznoliko, a od sredozemne regije razlikuje se nižim temperaturama i dovoljnom količinom padalina u ljetnim mjesecima, tako da ne dolazi do perioda izrazite ljetne suše.

Nešumska vegetacija

Podrobniji članak o temi: Nešumska vegetacija

Hrvatska po svom fitogeografskom položaju spada sa svojim kontinentalnim i mediteranskim dijelom u šumsko područje Europe; da nije bilo stoljetnog ili čak tisućljetnog djelovanja čovjeka, najveći dio površine Hrvatske bio bi prirodno prekriven šumskom vegetacijom. Šume prirodno nema jedino na vrlo vlažnim mjestima, gdje se razvija vegetacija rijeka, jezera i močvara; zatim na strmim stijenama, visokim planinama, obalama mora i sl. Međutim, svi tipovi šikara, živica, travnjaka, livada, pašnjaka, sječina, oranica itd. nastali su djelovanjem čovjeka tj. krčenjem (sječom i paljenjem) prvotne šumske vegetacije.

Prirodni travnjaci u Hrvatskoj razvijeni su u krajnjem sjeveroistočnom dijelu Hrvatske (Baranji) jer je tamo zbog male količine oborina onemogućen razvoj šumske vegetacije. Ti stepski travnjaci danas su gotovo u potpunosti pretvoreni u obradive površine, jer su bili razvijeni na izuzetno plodnom černozjomu. Uz te stepske travnjake, jednim dijelom prirodni su i visokoplaninski, zato jer se na tim staništima zbog jakog djelovanja vjetra, snijega i niskih temperatura nije mogla razviti šuma. No većim dijelom planinski travnjaci su kod nas nastali krčenjem, prvenstveno paljenjem klekovine bora krivulja.