Suhoj Su-15: razlika između inačica
m - kategorija "Zrakoplovi lovci"; + kategorija "Sovjetski i ruski zrakoplovi, lovci" (HotCat) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 41: | Redak 41: | ||
Suhoj je kasnije predlagao nekoliko unaprijeđenja Su-15 kako bi ostao u službi kao glavni presretač, no svi su odbijeni u korist novijeg [[MiG-23]]. |
Suhoj je kasnije predlagao nekoliko unaprijeđenja Su-15 kako bi ostao u službi kao glavni presretač, no svi su odbijeni u korist novijeg [[MiG-23]]. |
||
== Dizajn == |
|||
Iako je Su-15 sadržavao neke sličnosti s svojim prethodnicima, najveća razlika je bila uvođenje dva usisnika [[zrak]]a koji su bili smješteni na bokovima. Oni su dovodili zrak do dva mlazna motora koji su izvorno trebali biti Tumansky R-11F položeni jedan uz drugog. Novi slobodni prostor u nosnom dijelu je omogućio dizajnerima da ugrade i snažniji radar ''Oriol-D''. |
|||
Glavno naoružanje Su-15 su bile R-8 (R-98) [[raketa|rakete]] zrak-zrak. Raniji modeli su nosili samo po dvije rakete no novija inačica Flagon-D je mogla ponijeti čak 4 rakete. Su-15 je koristio i kombinacije raketa s radarskim i infra-crvenim navođenjem kako bi u borbi imao veću šansu za pogodak. Kasniji modeli su bili opremljeni i s dvije UPK-23-250 kapsule u kojima su bila dva GSh-23L [[top]]a. |
|||
Inačica od 15. lipnja 2008. u 10:29
Suhoj Su-15
| |
---|---|
Opći podatci
| |
Tip | Presretač |
Proizvođač | Suhoj |
Probni let | 30. svibnja 1962. |
Uveden u uporabu | 1967. |
Povučen | 1993. |
Status | Povučen |
Prvotni korisnik | SSSR |
Broj primjeraka | 1290 |
Portal:Zrakoplovstvo |
Suhoj Su-15 (NATO naziv Flagon-A) je Sovjetski dvomotorni presretač razvijan u 60-ima kako bi zamjenio svog prethodnika, Suhoja Su-11.
Razvoj
Prepoznavši nedostatke ranijih zrakoplova Su-9 i Su-11, Suhoj je ubrzo počeo s razvojem naprednijeg zrakoplova koji bi ih zamjenio. Nakon dosta eksperimentiranja, stvoren je T-58 koji je imao dva motora te bočne usisnike zraka iza pilota. proizvodnja novog zrakoplova je odobrena 5. veljače 1962. pod oznakom Su-15 a prvi prototip je poletio 30. svibnja 1962. Već 5. kolovoza 1963. polazi završna testiranja prije ulaska u službu, no prava aktivna služba nastupa tek 1967. zbog političkih razmirica oko tvornice s Jakovljevom. Pojednostavljena trener inačica Su-15UT bez naoružanja ulazi u službu 1970.
Izvorni Su-15 je zapravo bio delta-krilac no zbog slabih karakteristika, posebno pri polijetanju i slijetanju, Suhoj je počeo istraživati novi dizajn krila. Nova redizajnirana inačica (NATO oznaka "Flagon-D") u proizvodnju ulazi 1969. s tim da je izvorno ime Su-15 ostalo isto.
Istovremeno 1969. počinju testiranja s unaprijeđenim Su-15T koji je imao novi Volkov Taifun radar no kako je prestala proizvodnja radara, ukupno je izrađeno samo 10 zrakoplova ove inačice. Nakon ovoga izrađeno je još nekoliko inačica s novijim naoružanjem i radarom s posljednim Su-15 koji je napraveljn 1979.
Suhoj je kasnije predlagao nekoliko unaprijeđenja Su-15 kako bi ostao u službi kao glavni presretač, no svi su odbijeni u korist novijeg MiG-23.
Dizajn
Iako je Su-15 sadržavao neke sličnosti s svojim prethodnicima, najveća razlika je bila uvođenje dva usisnika zraka koji su bili smješteni na bokovima. Oni su dovodili zrak do dva mlazna motora koji su izvorno trebali biti Tumansky R-11F položeni jedan uz drugog. Novi slobodni prostor u nosnom dijelu je omogućio dizajnerima da ugrade i snažniji radar Oriol-D.
Glavno naoružanje Su-15 su bile R-8 (R-98) rakete zrak-zrak. Raniji modeli su nosili samo po dvije rakete no novija inačica Flagon-D je mogla ponijeti čak 4 rakete. Su-15 je koristio i kombinacije raketa s radarskim i infra-crvenim navođenjem kako bi u borbi imao veću šansu za pogodak. Kasniji modeli su bili opremljeni i s dvije UPK-23-250 kapsule u kojima su bila dva GSh-23L topa.