Portal: zrakoplovstvo
 |
|
Zrakoplovstvo ili drugim riječima zračni prijevoz podrazumijeva cjelokupnu avio-industriju i sam let zrakoplova. U zrakoplove spadaju sve letjelice lakše od zraka (baloni, cepelini) i letjelice teže od zraka (avioni, helikopteri). Prošlo je više od 100 godina kada su 17. prosinca 1903. braća Wright uspjeli uzletjeti sa svojim Flayerom. I prije tog povijesnog događaja čovjek je letio uz pomoć balona, prepušten sili vjetra i zračnim strujama. Naš prvi zrakoplovac bio je Dragutin Novak koji je s uzletišta u Črnomercu u Zagrebu 22./23. lipnja 1910. godine uzletio zrakoplovom konstruktora Slavoljuba Penkale. Od tih vremena čovjek nije osvojio samo zračni prostor nego se i otisnuo u svemir. Zrakoplov je približio svaku točku na Zemlji a zračni promet postao je najsigurniji i najbrži način prijevoza. |
 Jeste li znali?  |
||
| uredi | ||
|
||
| Na današnji dan |
||
| uredi | ||
|
||
| Izdvojeni zrakoplov |
||
| uredi | ||
 Shuttle Carrier Aircraft (SCA, hrv. Zrakoplov nosač Shuttlea) je znatno modificirana verzija putničkog mlažnjaka Boeing 747, kojeg NASA koristi za prijevoz Space Shuttle orbitera. Izrađena su dva primjerka, jedan je bivši 747-100, dok je drugi verzija kratkog doleta 747-100SR. SCA koristi se za prijevoz Space Shuttlea s mjesta slijetanja natrag u lansirni kompleks svemirskog centra Kennedy na Floridi u SAD-u, ili preciznije u Shuttle Landing Facility i za ili iz bilo koje druge lokacije isuviše udaljene za prijevoz orbitera zemaljskim putem. Orbiter se montira na SCA uređajima za spajanje-odvajanje, nalik na velike portalne dizalice koje podižu orbiter s tla radi servisiranja nakon leta, te se potom spaja sa SCA radi prevoza. Za vrijeme testiranja prilaženja i slijetanja 1977., Shuttle je u zraku otpuštan sa zrakoplova nosača, te je orbiter pod vlastitom kontrolom jedrio do slijetanja. |
||
| Novosti |
||
| uredi | ||
* S dopuštenjem preuzeto s: Aerosvijet, hrvatski zrakoplovni portal |
||
| Izdvojeni članak |
||
| uredi | ||
 Povijest rakete seže daleko u prošlost, premda je razvoj suvremenih raketa i astronautike započeo tek u 20. stoljeću, Još je oko 360. pr. Kr., u Staroj Grčkoj, Arhita iz Terenta po prvi put pokazao reaktivni princip. On je jednostavno napunio šuplju glinenu posudu vodom, zatvorio je i objesio konopcem iznad vatre. Zagrijavanjem voda se pretvorila u paru, koja je izlazeći kroz strateški smještene rupe pokretala posudu. Ovaj se primjer, u svojim različitim oblicima, i danas koristi za jednostavno demonstriranje ovog principa. Za rani razvoj rakete, presudno je značenje imalo otkriće baruta. Vjeruje se da su prvi koji su ovladali spravljanjem i korištenjem crnog baruta bili Kinezi, oko 200 godina pr. Kr. Miješanjem drvenog ugljena, kalijevog nitrata (salitra) i sumpora u različitim omjerima barut je izgarao brže ili sporije. U početku se najviše upotrebljavao za izranivanje petardi, a negdje od oko 600. i za vatromet. No, prve prave rakete bile su tzv. "vatrene strijele". U početku su to bile uobičajene strijele, vrhova umočenih u lako zapaljivi katran, asfalt ili smolu, te lansirane lukom. Ključan korak načinjen je privezivanjem cijevastog kućišta napunjenog barutom (mješavina sa sporijim izgaranjem) za tijelo strijele, za čije lansiranje više nije bio potreban luk. Kasnije je uočeno da takve strijele lete ravno i kada pera izgore, a barutno je kućište produženo do vrha dobilo svoj karakteristični šiljati oblik, pa su pera i vrh strijele uklonjeni. Rezultirajuća vatrena strijela, bila je vrlo slična današnjim vatrometnim raketama, a domet joj je bio oko 300 metara. |
||
| Izdvojena slika |
||
| uredi | ||
| Kategorije |
||
| uredi | ||
|
|
||
| Ostali projekti |
||||||||||
| uredi | ||||||||||
|
||||||||||
| Vanjske poveznice |
||
| uredi | ||
 Ostali portali na hrvatskoj wikipediji
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
