Sonata: razlika između inačica
m robot Dodaje: et:Sonaat |
m robot Uklanja: qu:Sunata |
||
Redak 42: | Redak 42: | ||
[[pl:Sonata]] |
[[pl:Sonata]] |
||
[[pt:Sonata]] |
[[pt:Sonata]] |
||
[[qu:Sunata]] |
|||
[[ro:Sonată]] |
[[ro:Sonată]] |
||
[[ru:Соната (музыка)]] |
[[ru:Соната (музыка)]] |
Inačica od 7. rujna 2008. u 10:11
Sonata (tal.sonare-zvučati) je naziv za raznovrsne instrumentalne skladbe bez obzira na njihov oblik. Kad je riječ o stilskim i oblikovnim obilježjima, razlikujemo dvije vrste: baroknu i klasičnu sonatu.
Barokna sonata
Jednostavačna ili višestavačna skladba. Uobičajeno je da svaki stavak barokne sonate ima samo jednu temu. Prema namjeni može biti: sonata da camera (komorna sonata) i sonata da chiesa (crkvena sonata) u kojima su istaknute one J.S. Bacha, G.F. Händela i Domenica Scarlattija.
Klasična sonata
Višestavačna instrumentalna skladba pisana za jedno ili dva glazbala. Klasičnu ili uzornu oblikovanost stječe instrumentalnim skladbama Josepha Haydna, W.A. Mozarta i L. van Beethovena. Najčešće je pisana za glasovir solo ili za neko drugo glazbalo uz glasovirsku pratnju (npr.violinu i glasovir ili flautu i glasovir). Obično se sastoji od tri ili četiri raznolika stavka,od kojih je barem jedan stavak sonatni oblik.
Klasični sonatni oblik
Sastoji se od tri, najčešće posve simetrična dijela:
- Ekspozicija - prvi dio klasičnog sonatnoga oblika. U njemu se unose dvije ili više oprečnih glazbenih misli.Prva tema skladana je u temeljnom tonalitetu, druga tema je u srodnom tonalitetu.
- Provedba (razvoj) srednji dio sonatnog oblika.U provedbi skladatelj provodi temeljne misli ili manje tonalitetne promjene.
- Repriza - treći dio sonatnog oblika.Obilježje je ponavljanje jednakih broja i sljeda glazbenih misli iz ekspozicije. Repriza se provodi u temeljnom tonalitetu.