Dhaulagiri: razlika između inačica
m robot Dodaje: pnb:دہولاگری |
m robot Dodaje: uk:Дхаулагірі |
||
Redak 82: | Redak 82: | ||
[[sv:Dhaulagiri]] |
[[sv:Dhaulagiri]] |
||
[[ta:தவுளகிரி]] |
[[ta:தவுளகிரி]] |
||
[[uk:Дхаулагірі]] |
|||
[[ur:دہولاگری]] |
[[ur:دہولاگری]] |
||
[[zh:道拉吉里峰]] |
[[zh:道拉吉里峰]] |
Inačica od 1. rujna 2009. u 22:32
Dhaulagiri | |
---|---|
Planina | |
Položaj | |
Koordinate | 28°41′48″N 83°29′24″E / 28.6967°N 83.49°E (WD) |
Država | Nepal, Dhawalagiri, |
Dio gorja | Dhaulagiri Himal, dio Himalaje |
Fizikalne osobine | |
Najviši vrh | 8,167 m |
Planinarstvo | |
Prvi uspon | 13. svibnja, 1960. Kurt Diemberger Peter Diener Ernst Forrer Albin Schelbert Nyima Dorji Nawang Dorji članovi švicarsko-austrijskog tima |
Najlakša staza | snježno/ledeni uspon |
Dhaulagiri (धौलागिरी) je planina na u Nepalu, u planinskom lancu Dhaulagiri Himal, koji je dio lanca Himalaje. Jedna od ukupno četrnaest planina viših od 8,000 metara, i s 8,167 metara nadmorske visine, sedma najviša planina na svijetu.
Opis i otkriće
Planina, čiji naziv u prevodu s tibetanskog znači "bijela planina", otkrivena je 1808, te je na osnovu izračuna Williama Spencera Webba[1] proglašena najvišom planinom na svijetu, status koje je održavala 30 godina do otkrića Kangchenjunge. Locirana je sjeverno od Pokhare, važnog regionalnog grada i turističkog odredišta. Dubokim kanjonom Kali Gandaki odjeljena je od lanca Annapurna Himal, koji sadrži Annapurnu, također jedan od vrhova iznad 8,000 m visine. Visina u odnosu na dno planine jedna je od najvećih na svijetu, jer se uzdiže 7,000 m iznad jugoistočnog kanjona Kali Gandaki na 30 km horizontalne udaljenosti, koji je posebno impresivan radi neposredne blizine rijeci dva izvanredno visoka planinska vrha. Južnu i zapadnu stranu planine Dhaulagiri karakteriziraju masivne strmine koje se uzdižu 4,000 metara u odnosu na dno planine. Među manjim vrhovima u lancu, Gurja Himal također sadrži vrlo strme litice na južnoj strani.
Usponi
Dhaulagiri je prvi puta osvojen 13. svibnja, 1960, kada se na vrh popela švicarsko- austrijska ekspedicija predvođena Maxom Eiselinom, dok su sam vrhunac osvojili Kurt Diemberger, Peter Diener, Ernst Forrer, Albin Schelbert, Nyima Dorji i Nawang Dorji, preko sjeveroistočnog hrbata kojeg je istražila godinu dana ranije austrijska ekspedicija predvođena Fritzom Moravecom.[2] Također, to je bila prva himalajska ekspedicija s podrškom zrakoplova težeg od zraka, iako se sam zrakoplov, Pilatus PC-6, srušio tijekom prilaženja te je kasnije napušten u "Skrivenoj Dolini", sjeverno od planine. Drugi uspon postigao je 1970. japanski tim, kada su se 20. listopada na vrh popeli Tetsuji Kawada i Lhakpa Tenzing. Većina uspona postignuta je putem prvog uspona na vrhunac, no usponi su također obavljani iz skoro svih ostalih smjerova.
Galerija
-
Pogled iz Ghorepani, Nepal
-
2001.
-
Pogled s Poon Hill, Nepal
-
Dhaulagiri i Muktinath
Izvori
Vanjske poveznice
- peakware.com
- summitpost.org Detaljni opis trekinga i prvog uspona
- britannica.com