Bachov apsolutizam: razlika između inačica
m bot mijenja kategoriju |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 7: | Redak 7: | ||
[[sk:Bachovský absolutizmus]] |
[[sk:Bachovský absolutizmus]] |
||
== Germanizacija == |
|||
U vremenu '''neoapsolutizma/Bachovog apsolutizma''' ulogu predvođenja u Beču imalo je činovništvo. U naše su krajeve dolazili brojni činovnici iz austrijskog dijela carevine. Većina njih nije znala hrvatski jezik pa su uredovali na njemačkome. Time je započela germanizacija, nasilno nametanje njemačkog jezika i kulture, naših krajeva. |
|||
Slovenski pisac [[Janez Trdina]] (1830.-1905.) proveo je kao profesor u Hrvatskoj 14 godina (dvije u Varaždinu i 12 u Rijeci). U Hrvatski je stigao 1853, godine nakon završetka studija, u vrijeme neoapsolutizma, i neugodno se iznenadio: |
|||
''Stigavši na svoje mjesto vrlo brzo sam se osvjedočio kako užasno sam se prevario, nadajući se da ću u Hrvatkoj naići na opće oduševljenje za slavenske ideale, a u isto vrijeme na sveopću srditost na Nijemce i na one što im se ulaguju. (...) Kad sam stigao u Varaždin, duže sam razgovarao s upravnikom pođte. Oslovih ga na slovenskom, on me razumio, ali mi je odgovorio na njemačkom. Zamolih ga neka govori hrvatski ako ne zna slovenski. Hrvatski mi je jezik bio toliko poznat da sam ga razumio. Smiješeći se, upravnik mi opet odgovori na njemačkom: "E, gospodine, ja govorim dobro i slovenski i hrvatski, ali ovdje, u nas, u Varaždinu, običaj je da se s gospodom razgovara na njemačkom. Gotovo svi bi se našli uvrijeđeni ako biste ih štogod priupitali na hrvatskom." Stresoh se od iznenašenja i zavapih: "Bože sveti, zar uistinu ni u vas u Hrvatskoj nije ništa bolje nego kod nas u Sloveniji?" Upravnik slegnu ramenima i potvrdi: "Tako je, kao što rekoh. Nas dvojica nećemo ništa izmijeniti: njemački je jezik gospodski, slavenski je za prosti puk."'' |
|||
Inačica od 8. ožujka 2010. u 17:51
Bachov apsolutizam - razdoblje između 1850. i 1859. godine nazvano po imenu austrijskog ministra Alexandera Bacha za režim u tadašnjoj Austro-Ugarskoj poznat po centralizaciji i germanizaciji (u Hrvatskoj je ukinut Sabor, samouprava županija, a uveden je njemački kao službeni jezik).
Germanizacija
U vremenu neoapsolutizma/Bachovog apsolutizma ulogu predvođenja u Beču imalo je činovništvo. U naše su krajeve dolazili brojni činovnici iz austrijskog dijela carevine. Većina njih nije znala hrvatski jezik pa su uredovali na njemačkome. Time je započela germanizacija, nasilno nametanje njemačkog jezika i kulture, naših krajeva.
Slovenski pisac Janez Trdina (1830.-1905.) proveo je kao profesor u Hrvatskoj 14 godina (dvije u Varaždinu i 12 u Rijeci). U Hrvatski je stigao 1853, godine nakon završetka studija, u vrijeme neoapsolutizma, i neugodno se iznenadio:
Stigavši na svoje mjesto vrlo brzo sam se osvjedočio kako užasno sam se prevario, nadajući se da ću u Hrvatkoj naići na opće oduševljenje za slavenske ideale, a u isto vrijeme na sveopću srditost na Nijemce i na one što im se ulaguju. (...) Kad sam stigao u Varaždin, duže sam razgovarao s upravnikom pođte. Oslovih ga na slovenskom, on me razumio, ali mi je odgovorio na njemačkom. Zamolih ga neka govori hrvatski ako ne zna slovenski. Hrvatski mi je jezik bio toliko poznat da sam ga razumio. Smiješeći se, upravnik mi opet odgovori na njemačkom: "E, gospodine, ja govorim dobro i slovenski i hrvatski, ali ovdje, u nas, u Varaždinu, običaj je da se s gospodom razgovara na njemačkom. Gotovo svi bi se našli uvrijeđeni ako biste ih štogod priupitali na hrvatskom." Stresoh se od iznenašenja i zavapih: "Bože sveti, zar uistinu ni u vas u Hrvatskoj nije ništa bolje nego kod nas u Sloveniji?" Upravnik slegnu ramenima i potvrdi: "Tako je, kao što rekoh. Nas dvojica nećemo ništa izmijeniti: njemački je jezik gospodski, slavenski je za prosti puk."