Mandarinski kineski jezik: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
Redak 23: Redak 23:
[[eo:Norma ĉina lingvo]]
[[eo:Norma ĉina lingvo]]
[[es:Mandarín estándar]]
[[es:Mandarín estándar]]
[[fa:ماندارین استاندارد]]
[[fa:ماندارین معیار]]
[[fi:Mandariinikiina]]
[[fi:Mandariinikiina]]
[[fr:Mandarin standard]]
[[fr:Mandarin standard]]

Inačica od 13. ožujka 2010. u 13:53

Mandarinski kineski (beifang fangyan, guanhua, guoyu, hanyu, mandarin, sjevernokineski, putonghua, standardni kineski; ISO 639-3: cmn), standardni kineski jezik kojim u svijetu govori 845,456,760 ljudim od čega 840,000,000; 2000 popis) u Kini; 4.320,000 na Tajvanu (1993); 460,000 (1982) u Indoneziji; 201,000 Singapuru (1985); 35,000 (Johnstone 1993) u Mongoliji; 10,600 (2006) u Bruneju; 5,880 u Tajlandu (1984); 550 Filipinima od 53,273 etničkih (1990 popis).

Mandarinski ima nekoliko dijalekata, to su: huabei guanhua (sjevernomandarinski), xibei guanhua (sjeverozapadni mandarinski), xinan guanhua (jugozapadni mandarinski), jinghuai guanhua (jiangxia guanhua).

Mandarinski je nacionalni jezik Kine i službeni jezik koji se uči u svim školama Kine i Tajvana. Piše se hanskim i fonetskim bopomofo (zhuyin fuhao) pismom[1]

Izvori