Bopomofo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bopomofo, službeno Zhuyin Fuhao (tradicionalni kineski: 注音符號; simplificirani kineski: 注音符号; pinyin: Zhùyīn Fúhào; približni izgovor: džujin fuhao) ili kraće Zhuyin, je jedno od pomoćnih pisama koji se koriste za transkripciju prvenstveno mandarinskog kineskog jezika, a rjeđe i drugih kineskih jezika poput tajvanskog jezika i jezika Hakka.

Za transkripciju mandarinskog koristi se koristi 37 simbola i četiri oznake za tonove. Povrh toga postoji još nekoliko desetaka simbola koji se koriste za transkripciju glasova iz drugih kineskih jezika.[1]

Naziv[uredi | uredi kôd]

Sam naziv Bopomofo dolazi od prva po redu četiri simbola (ㄅㄆㄇㄈ) koja se izgovaraju otprilike kao "B P M F". Slova "o" između su dodana kako bi se olakšao izgvor govornicima drugih jezika.

Zhuyin Fuhao (tradicionalni kineski: 注音符號; simplificirani kineski: 注音符号; pinyin: Zhùyīn Fúhào; približni izgovor: džujin fuhao) u prijevodu znači simboli za bilježenje izgovora. Prethodno ime je sadržavalo riječ zimu (kineski: 字母; pinyin: zìmǔ; približni izgovor: dz-mu), što bi u prijevodu značilo da je Bopomofo abeceda sa slovima. Riječ u nazivu je promijenjena u simboli jer bi se slovima mogli zamijeniti kineski znakovi, što tada nije bila poželjna politička opcija.[2]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Nastanak[uredi | uredi kôd]

U tada novoosnovanoj Republici Kini, Komisija za ujedinjenje izgovora, predvođena jezikoslovcem Wu Zhihui-jem, je 1912. godine počela razvijati pismo za transkripciju nacionalnog jezika (tj. mandarinskog). 1913. je dovršena prva inačica, a Bopomofo je 1918. godine postao službeno pismo za transkripciju.[3]

Kroz godine Bopomofo je mijenjan nekoliko puta. Dodavani su novi simboli, najčešće za manje kineske jezike, ali su neki simboli i izbačeni iz upotrebe.

Sadašnjost[uredi | uredi kôd]

Nakon dolaska komunista na vlast 1949., Bopomofo je 1958. godine u Narodnoj republici Kini zamijenjen Pinyinom, latiničnom pismu za transkripciju.[4] Iako više nije u široj uporabi, u Narodnoj republici Kini se Bopomofo još uvijek može pronaći u rječnicima kineskog jezika.[5]

Izgled tipkovnice koja sadrži Bopomofo (u gornjem desnom kutu svake tipke tipkovnice na slici)

U Tajvanu se Bopomofo i dan-danas koristi kao glavno pismo za transkripciju. U uporabi je u školama kao pomoć školarcima za učenje kineskog pisma, kao i za tipkanje kineskog jezika na računalima i mobitelima. Tipkovnice koje se prodaju u Tajvanu, uz slova latinične abecede, najčešće imaju i Bopomofo.[6]

U drugim državama se ponegdje koristi za učenje mandarinskog kao stranog jezika, najviše u školama koje je osnovala dijaspora iz Tajvana.[7]

Simboli[uredi | uredi kôd]

ㄅㄆㄇㄈㄉㄊㄋㄌㄍㄎㄏㄐㄑㄒㄓㄔㄕㄖㄗㄘㄙㄧㄨㄩㄚㄛㄜㄝㄞㄟㄠㄡㄢㄣㄤㄥㄦ

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 吳守禮, 吳昭新. 華、台語注音符號溯源 [Praćenje podrijetla Bopomofo simbola za mandarinski i tajvanski jezik] (PDF) (kineski). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2020. Pristupljeno 9. travnja 2021.
  2. DeFrancis, John. 1984. The Chinese Language: Fact and Fantasy [Kineski jezik: Činjenice i fantazija] (engleski). University of Hawaii Press. str. 242. ISBN 0824810686
  3. 林昆慶, 曾建勳. 6. ožujka 2018. 原本有40個!注音符號他設計的 民國初吳稚暉手稿揭秘 [Nekad ih je bilo 40! On je dizajnirao Bopomofo. Otkrivamo spise iz prvih godina Republike] (kineski). SETN三立新聞網. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2021. Pristupljeno 9. travnja 2021.
  4. Pinyin celebrates 50th birthday [Pinyin slavi pedeset godina postojanja] (engleski). Xinhua News Agency. 11. veljače 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2021. Pristupljeno 10. travnja 2021.
  5. 现代汉语词典 [Rječnik suvremenog kineskog jezika] (kineski) 7 izdanje. 商务印书馆有限公司(The Commercial Press). str. 1797. ISBN 9787100124508
  6. 你知道台湾人都是怎么打字的吗? [Znate li kako tipkaju Tajvanci?] (kineski). 海峡卫视. 30. prosinca 2017. Pristupljeno 10. travnja 2021.
  7. Chinese Schools [Škole kineskog] (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2020. Pristupljeno 10. travnja 2021.