Karlo Bulić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
vraćena slika
Nema sažetka uređivanja
Redak 49: Redak 49:


Bio je čovjek raznih zanata. Volio je more. Bio je, kažu ljudi, "Karleto, Karletino, šarmantan, duhovit, druželjubiv, topao, drag".
Bio je čovjek raznih zanata. Volio je more. Bio je, kažu ljudi, "Karleto, Karletino, šarmantan, duhovit, druželjubiv, topao, drag".
Zanimljivo, za razliku od većine dalmatinaca, navijao je za Šibenik, dok je NK Hajduk smtarao odbojnim.

{{GLAVNIRASPORED:Bulić, Karlo}}
{{GLAVNIRASPORED:Bulić, Karlo}}
[[Kategorija:Hrvatski filmski glumci]]
[[Kategorija:Hrvatski filmski glumci]]
[[Kategorija:Hrvatski kazališni glumci]]
[[Kategorija:Hrvatski kazališni glumci]]

Inačica od 8. lipnja 2010. u 16:08

Karlo Bulić
Karlo Bulić
Karlo Bulić i Gertruda Munitić u TV seriji: "Naše malo misto"
Rođenje 12. svibnja 1910., Trst
Smrt 19. listopada 1986., Beograd
Zanimanje glumac
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Karlo Bulić (Trst, 12. svibnja 1910.Beograd, 19. listopada 1986.), hrvatski glumac, zapamćen po ulozi Dotura Luigija u TV-seriji Naše malo misto.

Karlo Bulić, nezaboravni doktor Luigi iz TV serije "Naše malo misto", rođen je 12. svibnja 1910. godine u Trstu, kao četvrti sin u obitelji uglednog tršćanskog trgovca vinom, rodom iz Tugara - Poljica u Dalmaciji. Bezbrižno djetinjstvo prekida Prvi svjetski rat, a očeva smrt (brod kojim je 1918. godine plovio u Dalmaciju bio je torpediran) zauvijek ga je odvratila od želje da postane pomorac.

Htio je biti i pomorac, i slikar, i pilot, i doktor, ponajmanje glumac, ali "... život mi je bio jako buran, a priroda ni slučajno avanturistička. Ja sam zapravo strašljiv čovik. Ne volim ulaziti u avanture, u nepoznanice. A ipak, život me je uvik gura i gura, baš u takve situacije..."

Otišao je u vojsku, u avijaciju. U glumačke vode upada slučajno, sredinom tridesetih, kada se pridružuje putujućoj glumačkoj skupini "Talija" , s kojom "igra sve i svašta, ali bila je to prava glumačka škola, škola zanata..." Zatim je došao Drugi svjetski rat i Bulić je najprije bio rezervist Kraljevske vojske, a potom u partizanima.

Prvi poslijeratni angažman mu je u HNK u Splitu, odakle 1947. godine stiže u Beograd u tek osnovano Jugoslovensko dramsko pozorište (JDP): "Bio sam, doslovno, prestrašen. Kakvi glumci, asti boga! A kad je Bojan Stupica prolazio pored nas, mi nismo disali da ga ne bismo - dekoncentrirali..." pričao je. Prva uloga u JDP-u bila je na dan otvaranja teatra u Cankarevom "Kralju Betajnove" koji je režirao Bojan Stupica 1948. godine.

Glumio je svuda, ali je JDP ostalo njegovo matično kazalište do mirovine 1971. godine i uloge u Erdmanovom "Samoubojici".

I pored brojnih uloga u kazalištu i na filmu, ono što je definitivno obilježilo karijeru Karla Bulića bila je 1970. godina i uloga doktora Luigija u seriji "Naše malo misto" po scenariju Miljenka Smoje i u režiji Danijela Marušića. Serija je praznila ulice jugoslavenskih gradova, a Bulić i njegova partnerica Asja Kisić (Bepina) postali su megazvijezde.

Uloga ga je, kaže, uzela pod svoje: "To je moje proljeće, to su one crvene trešnje zakačene na uho djetinjstva". Međutim, kako je serija odmicala, sve su ga više poistovjećivali s ulogom. Kada je Marušić neopozivo odlučio, usprkos protestima, na seriju staviti točku, Karlo Bulić konačno može odahnuti: "Žao mi je što sam s Luigijem ubio sebe. S novim se likovima trudim, pokušavam ubiti Luigija kojeg bih se rado otarasio, smeta mi".

Bulić je u svojoj karijeri izvrsno glumio i u "Dundu Maroju", "Ribarskim svađama", "Kralju Learu", "Ledi", "Braći Karamazovima", "Don Carlosu"... Osim glume, 14 godina je predavao masku i šminku studentima Pozorišne akademije.

Bio je čovjek raznih zanata. Volio je more. Bio je, kažu ljudi, "Karleto, Karletino, šarmantan, duhovit, druželjubiv, topao, drag". Zanimljivo, za razliku od većine dalmatinaca, navijao je za Šibenik, dok je NK Hajduk smtarao odbojnim.