Mihailo Ivanović: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 13. lipnja 2010. u 01:59

Mihailo Ivanović (Kuči 1874. - Herceg Novi 1949.), crnogorski klubaš, u međuratnom periodu zastupnik Crnogorske stranke, među najutjecajnijim crnogorskim političarima između dva svjetska rata.

Tijekom studiranja u Beogradu 1899. protjeran iz Srbije s većom grupom Crnogoraca pod paskom da su pripremali terorističke akcije. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu , potom se vraća u Crnu Goru, radi u sudu u Nikšiću, kasnije i član Velikoga suda Kraljevine Crne Gore.

Slično kao dr. Sekula Drljević u to vrijeme, Ivanović je bučni promicatelj unije sa Srbijom. Priključuje se Narodnoj stranci i klubašima i postaje njihov istaknuti član. Štaviše, emigrira 1912. u Beograd. Ali, u Beogradu odbio prijedlog da postane suradnik srpske tajne policije, te se, nakon što ga je kralj Nikola I. Petrović amnestirao, vraća u domovinu.

Zakratko nakon Podgoričke skupštine postaje njen osporavatelj, a na izborima 1923.,1925. i 1927. uspješni je nosilac liste Crnogorske stranke.

Brilijantni govornik u parlamentu Kraljevine SHS, najpopularniji političar u svom izbornom okrugu Podgorica, respektiran i od političkih protivnika.

Aktivno sudjelovao u pokušaju restaruriranja crnogorske neovisnosti pod talijanskom okupacijom i 12. srpnja 1941. predsjedavao Petrovdanskim saborom kada je proglašena neovisna Crna Gora.

Koncem rata od strane novih jugoslavenskih vlasti zbog suradnje s okupatorom osuđen na gubitak građanskih prava.

Literatura

Dr. Dimitrije Vujović "Crnogorski federalisti: 1919.-1929.", knj.11,CANU, Titograd 1981.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-'''Mihailo Ivanović''' ([[Kuči]] 1874. - [[Herceg Novi]] [[1949]].), zastupnik [[Crnogorska stranka|Crnogorske strank]]e, među najutjecajnijim crnogorskim političarima između dva svjetska rata.
+'''Mihailo Ivanović''' ([[Kuči]] 1874. - [[Herceg Novi]] [[1949]].), crnogorski [[Klubaši|klubaš]], u međuratnom periodu zastupnik [[Crnogorska stranka|Crnogorske strank]]e, među najutjecajnijim crnogorskim političarima između dva svjetska rata.
 Tijekom studiranja u Beogradu [[1899.]] protjeran iz Srbije s većom grupom Crnogoraca pod paskom da su pripremali terorističke akcije. Diplomirao na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultetu u Zagreb]]u , potom se vraća u Crnu Goru, radi u sudu u [[Nikšić|Nikšić]]u, kasnije i član Velikoga suda [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crne Gor]]e.
-Slično kao dr. [[Sekula Drljević]] u to vrijeme, Ivanović je bučni promicatelj unije sa Srbijom, štaviše, emigrira [[1912.]] u Beograd. Ali, u Beogradu odbio prijedlog da postane suradnik srpske tajne policije, te se, nakon što ga je kralj [[Nikola I. Petrović]] amnestirao, vraća u domovinu.
+Slično kao dr. [[Sekula Drljević]] u to vrijeme, Ivanović je bučni promicatelj unije sa Srbijom. Priključuje se [[Narodna stranka (Crna Gora)|Narodnoj stranci]] i klubašima i postaje njihov istaknuti član. Štaviše, emigrira [[1912.]] u Beograd. Ali, u Beogradu odbio prijedlog da postane suradnik srpske tajne policije, te se, nakon što ga je kralj [[Nikola I. Petrović]] amnestirao, vraća u domovinu.
 Zakratko nakon [[Podgorička skupština|Podgoričke skupštin]]e  postaje njen osporavatelj, a na izborima [[1923]].,[[1925.]] i [[1927.]] uspješni je nosilac liste [[Crnogorska stranka|Crnogorske strank]]e.