Friedrich von Schmidt: razlika između inačica
m robot Dodaje: ru:Шмидт, Фридрих фон |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 13: | Redak 13: | ||
|djela =Rathaus (Beč), Crkva sv. Lazara (Beč), Klasična gimnazija (Beč), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (Zagreb) |
|djela =Rathaus (Beč), Crkva sv. Lazara (Beč), Klasična gimnazija (Beč), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (Zagreb) |
||
}} |
}} |
||
'''Friedrich von Schmidt''' (* Frickenhofen, Gschwend, [[Württemberg]], [[22. listopada]], [[1825.]]; † [[Beč]], [[23. siječnja]], [[1891.]]), |
'''Friedrich von Schmidt''' (* Frickenhofen, Gschwend, [[Württemberg]], [[22. listopada]], [[1825.]]; † [[Beč]], [[23. siječnja]], [[1891.]]), jedan od najvažnijih [[arhitekt|arhitekata]] historicizma na području Srednje Europe, zaslužan osobito za širenje [[neogotika|neogotike]] kao stila. Veliki dio života i rada proveo je u Beču. |
||
== Život i djelo == |
== Život i djelo == |
||
Redak 19: | Redak 19: | ||
Nakon studija na visokoj tehničkoj školi u [[Stuttgart|Stuttgartu]], [[1845.]] ušao je u ceh radnika graditelja [[Köln|Kölnske]] katedrale, na kojoj je radio petnaest godina. Većina skica za tornjeve i ukrase katedrale su dijelo ''Schmidta'' i ''Vincenza Statza''. [[1848.]] postao je cehovski majstor, a [[1856.]] položio je ispit za ''državnog arhitekta''. Nakon prelaska na katoličanstvo [[1858.]], otišao je u [[Milano]] i radio tamo kao profesor arhitekture i obnovitelj katedrale ''San Ambrogio''. No zbog ratnih prilika i nesigurnosti [[1859.]] se preselio u [[Beč]], gdje je dobio mjesto profesora na ''Umjetničkoj akademiji''. Prihvatio se posla obnove i restauracije ''Bečke katedrale'' [[1862.]] [[1865.]] dobio je titulu ''Glavnog arhitekta'', a [[1888.]] od [[Franjo Josip I.|cara]] je dobio plemićku titulu [[barun|baruna]]. |
Nakon studija na visokoj tehničkoj školi u [[Stuttgart|Stuttgartu]], [[1845.]] ušao je u ceh radnika graditelja [[Köln|Kölnske]] katedrale, na kojoj je radio petnaest godina. Većina skica za tornjeve i ukrase katedrale su dijelo ''Schmidta'' i ''Vincenza Statza''. [[1848.]] postao je cehovski majstor, a [[1856.]] položio je ispit za ''državnog arhitekta''. Nakon prelaska na katoličanstvo [[1858.]], otišao je u [[Milano]] i radio tamo kao profesor arhitekture i obnovitelj katedrale ''San Ambrogio''. No zbog ratnih prilika i nesigurnosti [[1859.]] se preselio u [[Beč]], gdje je dobio mjesto profesora na ''Umjetničkoj akademiji''. Prihvatio se posla obnove i restauracije ''Bečke katedrale'' [[1862.]] [[1865.]] dobio je titulu ''Glavnog arhitekta'', a [[1888.]] od [[Franjo Josip I.|cara]] je dobio plemićku titulu [[barun|baruna]]. |
||
Radio je u doba [[historicizam|historicizma]], i ponovno otkrivene ljubavi za [[gotika|gotiku]], on je osobno volio i razumio taj stil. Tako da se njegov arhitektonski stil kretao u duhu ''neogotike'', u tom stilu sagradio je u Beču crkvu ''sv. Lazara'', i mnoge druge građevine poput ''Rathausa'' (gradske vijećnica) . Tako je podigao i zgradu ''Bečke klasične gimnazije'' s gotičkom fasadom. Podigao je velik broj crkvenih i svjetovnih građevina po [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] i [[Njemačka|Njemačkoj]]. Značajan je i za [[Hrvatska|Hrvatsku |
Radio je u doba [[historicizam|historicizma]], i ponovno otkrivene ljubavi za [[gotika|gotiku]], on je osobno volio i razumio taj stil. Tako da se njegov arhitektonski stil kretao u duhu ''neogotike'', u tom stilu sagradio je u Beču crkvu ''sv. Lazara'', i mnoge druge građevine poput ''Rathausa'' (gradske vijećnica) . Tako je podigao i zgradu ''Bečke klasične gimnazije'' s gotičkom fasadom. Podigao je velik broj crkvenih i svjetovnih građevina po [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] i [[Njemačka|Njemačkoj]]. Značajan je i za [[Hrvatska|Hrvatsku]]. |
||
Njegov posljednji veliki rad je obnova katedrale u [[Pečuh|Pečuhu]] ( [[Mađarska]]). |
Njegov posljednji veliki rad je obnova katedrale u [[Pečuh|Pečuhu]] ( [[Mađarska]]). |
||
Kao Glavni arhitekt, radio je na obnovi Bečke katedrale ''Sv. Stjepana'' sve do [[1872]]. |
Kao Glavni arhitekt, radio je na obnovi Bečke katedrale ''Sv. Stjepana'' sve do [[1872]]. |
||
== Schmidt u Hrvatskoj == |
|||
U doticaj s Hrvatskom Schmidt dolazi 1870. nakon što ga je angažirao biskup [[Josip Juraj Strossmayer]] na dovršavanju [[đakovačka katedrala|đakovačke katedrale]]. Od sredine 1870-ih radi niz projekata za Zagreb. Restaurira župnu crkvu svetoga Marka na [[Gradec (Zagreb)|Gradecu]], a po njegovom se projektu gradi palača [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] i Marijin zdenac na Kaptolu ispred [[zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]]. Izradio je projekte i za restauraciju [[zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]] prema kojima su se započeli izvoditi radovi 1879. Projekte je kasnije dijelom modificirao njegov učenik i suradnik [[Hermann Bollé]]. |
|||
== Najznačajnije građevine == |
== Najznačajnije građevine == |
||
Redak 57: | Redak 62: | ||
* [http://www.azw.at/www.architektenlexikon.at/de/555.htm Architektenlexikon: Friedrich Schmidt] |
* [http://www.azw.at/www.architektenlexikon.at/de/555.htm Architektenlexikon: Friedrich Schmidt] |
||
* [http://hrcak.srce.hr/file/98204 Friedrich Schmidt i arhitektura Đakovačke katedrale, Radovi Instituta za povijest umjetnosti br. 22, Zagreb, 2009., str. 251 – 268.] |
|||
[[Kategorija:Austrijski arhitekti|Schmidt, Friedrich von]] |
[[Kategorija:Austrijski arhitekti|Schmidt, Friedrich von]] |
Inačica od 22. ožujka 2011. u 14:33
Friedrich von Schmidt | |
Historicizam | |
---|---|
Rođenje | 22. listopada, 1825. Frickenhofen, Gschwend, Württemberg, Njemačka |
Smrt | 23. siječnja, 1891. Beč |
Vrsta umjetnosti | arhitektura |
Utjecao | neogotika |
Poznata djela | Rathaus (Beč), Crkva sv. Lazara (Beč), Klasična gimnazija (Beč), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (Zagreb) |
Portal o životopisima |
Friedrich von Schmidt (* Frickenhofen, Gschwend, Württemberg, 22. listopada, 1825.; † Beč, 23. siječnja, 1891.), jedan od najvažnijih arhitekata historicizma na području Srednje Europe, zaslužan osobito za širenje neogotike kao stila. Veliki dio života i rada proveo je u Beču.
Život i djelo
Nakon studija na visokoj tehničkoj školi u Stuttgartu, 1845. ušao je u ceh radnika graditelja Kölnske katedrale, na kojoj je radio petnaest godina. Većina skica za tornjeve i ukrase katedrale su dijelo Schmidta i Vincenza Statza. 1848. postao je cehovski majstor, a 1856. položio je ispit za državnog arhitekta. Nakon prelaska na katoličanstvo 1858., otišao je u Milano i radio tamo kao profesor arhitekture i obnovitelj katedrale San Ambrogio. No zbog ratnih prilika i nesigurnosti 1859. se preselio u Beč, gdje je dobio mjesto profesora na Umjetničkoj akademiji. Prihvatio se posla obnove i restauracije Bečke katedrale 1862. 1865. dobio je titulu Glavnog arhitekta, a 1888. od cara je dobio plemićku titulu baruna.
Radio je u doba historicizma, i ponovno otkrivene ljubavi za gotiku, on je osobno volio i razumio taj stil. Tako da se njegov arhitektonski stil kretao u duhu neogotike, u tom stilu sagradio je u Beču crkvu sv. Lazara, i mnoge druge građevine poput Rathausa (gradske vijećnica) . Tako je podigao i zgradu Bečke klasične gimnazije s gotičkom fasadom. Podigao je velik broj crkvenih i svjetovnih građevina po Austro-Ugarskoj i Njemačkoj. Značajan je i za Hrvatsku. Njegov posljednji veliki rad je obnova katedrale u Pečuhu ( Mađarska). Kao Glavni arhitekt, radio je na obnovi Bečke katedrale Sv. Stjepana sve do 1872.
Schmidt u Hrvatskoj
U doticaj s Hrvatskom Schmidt dolazi 1870. nakon što ga je angažirao biskup Josip Juraj Strossmayer na dovršavanju đakovačke katedrale. Od sredine 1870-ih radi niz projekata za Zagreb. Restaurira župnu crkvu svetoga Marka na Gradecu, a po njegovom se projektu gradi palača Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Marijin zdenac na Kaptolu ispred zagrebačke katedrale. Izradio je projekte i za restauraciju zagrebačke katedrale prema kojima su se započeli izvoditi radovi 1879. Projekte je kasnije dijelom modificirao njegov učenik i suradnik Hermann Bollé.
Najznačajnije građevine
- 1852: Spomenik palima u ratu 1813 -15, Gradski vrt, Krefeld
- 1855-1858: Župna crkva sv.Matilde u Quedlinburgu
- 1857-1859: Župna crkva sv. Gertrude u Krefeldu, Bockum
- 1868-1869: Župna crkva sv. Pavla, Lövenich
- 1859: Župna crkva sv. Mauricija u Hattingenu, Niederwenigern
- 1869-1863: Crkva sv. Lazara, Beč
- 1863-1866: Klasična gimnazija , Beč
- 1866-1869: Župna crkva St. Othmar unter den Weißgerber, Beč
- 1867-1873: Brigittakirche, Beč
- 1868-1869: Župna crkva, Bruck an der Großglocknerstraße
- 1868-1875: Crkva Marija pobjednica, Beč
- 1872-1883: Bečki Rathaus(Vijećnica), Beč
- 1875-1876: Župna crkva u Weileru (Vorarlberg)
- 1877-1878: Crkva srca Isusovog Riedenburg Salzburg
- 1880: Dvorska crkva, Schloss Wernigerode
- 1881-1883: Liebfrauenkirche, Dortmund
- 1882-1885: Sühnhaus, Beč
- 1882-1891 Katedrala Sv. Petar, Pečuh, Mađarska
- 1882-1901: Obnova crkve u Stift Klosterneuburgu
- 1883-1889: Župna crkva Weinhaus, Beč
- 1884. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
- 1884-1888: Dvorac Runkelstein
- 1885: Župna crkva sv. Sulpicijusa u Frastanzu,(Vorarlberg)
- 1887-1891: Zamak Karlštejn
- Dvorac Rothschild u Waidhofen an der Ybbs