Saljut 1: razlika između inačica
m r2.7.1) (robot Dodaje: he:סאליוט 1 |
m r2.7.3) (robot Mijenja: nn:Saljut 1 |
||
| Redak 107: | Redak 107: | ||
[[ko:살류트 1호]] |
[[ko:살류트 1호]] |
||
[[nl:Saljoet 1]] |
[[nl:Saljoet 1]] |
||
[[nn: |
[[nn:Saljut 1]] |
||
[[no:Saljut 1]] |
[[no:Saljut 1]] |
||
[[pl:Salut 1]] |
[[pl:Salut 1]] |
||
Inačica od 9. lipnja 2012. u 00:18
| Saljut 1 (DOS-1) | |
 Saljut 1 (lijevo) i letjelica Sojuz (desno) | |
| Tip misije | Svemirska postaja |
|---|---|
| Datum lansiranja | 19. travnja 1971.; 01:40:00 UTC |
| Trajanje misije | 175 dana (362 orbite) |
| Pad iz orbite | 11. listopada 1971. |
| Masa | 18.425 kg |
| Reference | |
| [1][2] | |
Saljut 1 (DOS-1) (rus. Салют-1), prva svemirska postaja u Zemljinoj orbiti. Lansirao ju je Sovjetski Savez 19. travnja 1971. pomoću rakete Proton-K iz kozmodroma u Bajkonuru. Prva tročlana posada na postaju je trebala doći letjelicom Sojuz 10 no zbog tehničkog kvara nisu se uspjeli spojiti s postajom.
Druga posada u Sojuzu 11 uspješno je pristala za postaju i na njoj boravila 23 dana. Međutim, cijela je posada poginula tijekom povratka na Zemlju nakon što se kapsula otvorila i izložila ih svemiru.[3] Misija je nakon nesreće privremeno suspendirana te je postaja nakon 6 mjeseci namjerno deorbitirana.
Struktura
Sovjeti su Saljut 1 opisali kao testnu svemirsku postaju[4] koja će poslužiti kao laboratorij za znanstvena istraživanja i eksperimente. Svemirska postaja je opisana kao 20 m dug cilindar s makimalnih 4 m u promjeru. Posada je na raspolaganju imala 99 m3 prostora na raspolaganju, a masa postaje je bila 18.425 kg. Od više odjeljaka, tri su bila ispunjena atmosferom (ukupno 100 m3), a dva su bila na raspolaganju astronautima.
Transferni odjeljak
Ovaj dio svemirske postaje je bio direktno povezan s Sojuzom. Bio je stožastog oblika, s 2 m u promjeru na prednjem i 3 m u promjeru na stražnjem dijelu.
Glavni odjeljak
Drugi, glavi odjeljak je imao oko 4 m u promjeru. Na snimkama se vidi da je bilo dovoljno mjesta u njemu za 8 veliki stolaca (7 ispred radnih konzola), više kontrolnih panela i 20 prozora.
Pomoćni odjeljci
Treći odjeljak je sadržavao kontrolnu i komunikacijsku opremu, napajanje, sustav za održavanje života i pomoćnu opremu.
Četvrti odjeljak je sadržavao motore, njihovu kontrolnu opremu.
Saljut je sadržavao pomoćne kemijske baterije, rezerve kisika i vode i njihov regeneracijske sustave. Na postaju su bili namontirana dva seta solarnih panela, radijatori i sustavi za usmjeravanje i kontrolu postaje.
Orion 1 Svemirski Teleskop
Orion 1 Svemirski Teleskop je dizajnirao Grigor Gurzadyan s zvjezranice Byurakan iz Armenije. Teleskop je bio postavljen na Saljut 1 i omogućavao je snimanje UV spektra između 2000 i 38000 A°. Teleskop je imao promjer zrcala od 280 mm i fokus od 1400 mm, a optičkim sustav je bio modificirana Schmidt kamera.
Izvori
- ↑ "Salyut 1" (engleski) aerospaceguide.net (4. svibnja 2011.)
- ↑ "Salyut 1" (engleski) nssdc.gsfc.nasa.gov (4. svibnja 2011.)
- ↑ "Salyut 1 " (engleski) astronautix.com (4. svibnja 2011.)
- ↑ Fotografija Saljuta 1 iz Sojuza 11
Literatura
- Grujica S. Ivanovich, Salyut - The First Space Station - Triumph and Tragedy, Springer 2008., ISBN 978-0-387-73585-6