Sudnji dan: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: tr:Kalgançı, kk:Қиямет Mijenja: az:Qalqançı
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
m robot Uklanja: fa:رستاخیز (deleted)
Redak 22: Redak 22:
[[es:Juicio Final]]
[[es:Juicio Final]]
[[et:Viimnepäev]]
[[et:Viimnepäev]]
[[fa:رستاخیز]]
[[fi:Tuomiopäivä]]
[[fi:Tuomiopäivä]]
[[fr:Jour du jugement]]
[[fr:Jour du jugement]]

Inačica od 8. srpnja 2012. u 16:28

Michelangelo: Posljednji sud

Sudnji dan, posljednji sud ili paruzija u eshatološkim religijama predstavlja vjerovanje u posljednji i konačni sud koji će biti na kraju povijesti, tako da razdvoji pravedne od zlih, nakon čega će pravedni zadobiti vječni život kao nagradu, a zli konačnu propast kao kaznu.

Kršćani vjeruju, da će Isus Krist suditi svim narodima, kada dođe u slavi i svi sveti anđeli sa njim (Mt 25, 31). Dolaskom Isusa, ispuniti će se kraljevstvo Božje. Dogodit će se i uskrsnuće mrtvih, Isus će suditi moću, koju je stekao kao Otkupitelj svijeta, koji je došao spasiti ljude. Tajne srdaca bit će otkrivene, kao i ponašanje svakog pojedinca prema Bogu i bližnjemu. Svaki čovjek će prema svojim djelima i nedjelima biti ispunjen životom ili osuđen na vječnu kaznu.[1]

U Bibliji se navodi, da samo Bog zna dan kada će biti Sudnji dan. Time se poziva vjernike na trajnu budnost i spremnost. O tome govore i Isusove prispodobe. U kršćanstvu je učenje o posljednjem sudu i uskrsnuću mrtvih, jedna od osnovnih dogmi. Između ostalog, ono je sastavni dio Nicejsko-carigradskoga vjerovanja u riječima: "opet će doći u slavi suditi žive i mrtve". Vjera u drugi Kristov dolazak, davala je snagu kršćanima za vrijeme progona i teških vremena.

Izvori

  1. Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij, Hrvatska biskupska konferencija, Verbum Split 2006.