VHS: razlika između inačica
m r2.7.1) (robot Dodaje: fa:سیستم ویدئو خانگی |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{dz|[[VHS (jurišna puška)]]|višenamjensku hrvatsku strojnicu}} |
|||
⚫ | |||
[[Datoteka:VHS-cassette.jpg|minijatura|350px|VHS kaseta]] |
|||
⚫ | |||
[[Datoteka:VHS logo.svg|minijatura|lijevo|90px|logotip VHS-a]] |
|||
⚫ | Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća povoljno video snimanje i reprodukcija (u domeni široke potrošnje) postali su važan čimbenik televizijske industrije. Kao i kod mnogih drugih tehnološkoh [[inovacija]], svaka od nekoliko tvrtki koje su se probijale na [[tržište]] pokušavala je nametnuti svoj tehnološki [[standard]]. Na vrhuncu nadmetanja video [[format]]a, dva su bila najzapaženija u medijima: VHS i [[Betamax]]. U konačnici je VHS prevagnuo, dominirajući tržištem kućne elektronike do kraja ere video [[kaseta]]. |
||
⚫ | Devedesetih godina, standardizirani formati [[optički disk|optičkih diskova]] počeli su nuditi potrošačima bolju kakvoću od video vrpce. Najraniji od formata, [[Laserdisc]], nije bio naširoko prihvaćen, ali je njegov nasljednik [[DVD]] (Digital Versatile Disc) postao globalno poznat i korišten. Zamjenio je VHS postavši pretpostavljena metoda distribucije nakon 2000. godine. U [[2006.]] filmski studiji u Sjedinjenim Državama su prestali izdavati nove filmove u VHS formatu; [[2008.]] je bila isporučena posljednja pošiljka. |
||
⚫ | Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća |
||
⚫ | Devedesetih godina, standardizirani formati [[optički disk|optičkih diskova]] |
||
{{Mrva}} |
{{Mrva}} |
||
Inačica od 28. listopada 2012. u 17:58
Video Home System (poznatiji po kratici VHS) je standardizirani format za snimanje i reprodukciju analognih video vrpci u kasetnom kućištu kojeg je razvila japanska tvrtka Victor Company of Japan (JVC).
Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća povoljno video snimanje i reprodukcija (u domeni široke potrošnje) postali su važan čimbenik televizijske industrije. Kao i kod mnogih drugih tehnološkoh inovacija, svaka od nekoliko tvrtki koje su se probijale na tržište pokušavala je nametnuti svoj tehnološki standard. Na vrhuncu nadmetanja video formata, dva su bila najzapaženija u medijima: VHS i Betamax. U konačnici je VHS prevagnuo, dominirajući tržištem kućne elektronike do kraja ere video kaseta.
Devedesetih godina, standardizirani formati optičkih diskova počeli su nuditi potrošačima bolju kakvoću od video vrpce. Najraniji od formata, Laserdisc, nije bio naširoko prihvaćen, ali je njegov nasljednik DVD (Digital Versatile Disc) postao globalno poznat i korišten. Zamjenio je VHS postavši pretpostavljena metoda distribucije nakon 2000. godine. U 2006. filmski studiji u Sjedinjenim Državama su prestali izdavati nove filmove u VHS formatu; 2008. je bila isporučena posljednja pošiljka.