Katarina Tonković Marijanski: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 2: Redak 2:


== Životopis ==
== Životopis ==
Rodila se 1947. u Subotici kao Katarina Tonković. Studirala je u Zagrebu na [[Akademija likovnih umjetnosti|Akademiji likovnih umjetnosti]], gdje je diplomirala 1976. godine u klasi profesora Ante Kuduza.
Rodila se 1947. u Subotici kao Katarina Tonković.
Bila je učenicom slikarskog pedagoga [[Stipan Šabić|Stipana Šabića]].<ref>[http://www.zvonik.rs/arhiva/1021/ZV05.html In memoriam Stipan Šabić] [[Zvonik (časopis)|Zvonik]], broj: 4(102), Subotica, travanj 2003.</ref> Studirala je u Zagrebu na [[Akademija likovnih umjetnosti|Akademiji likovnih umjetnosti]], gdje je diplomirala 1976. godine u klasi profesora Ante Kuduza.


Zaposlila se je u galeriji Likovnom susretu gdje je dugo godina radila kao kustosica, a bila je voditeljicom Dokumentacijskog centra umjetničkih kolonija (Jugoslavije) punih dvadeset godina.
Zaposlila se je u galeriji Likovnom susretu gdje je dugo godina radila kao kustosica, a bila je voditeljicom Dokumentacijskog centra umjetničkih kolonija (Jugoslavije) punih dvadeset godina.

Inačica od 18. siječnja 2013. u 16:57

Katarina Tonković Marijanski (r. Tonković) (Subotica, 1947.-2001.) je bila bačka hrvatska akademska grafičarka. Dugo je godina bila radila kao kustosica galerije Likovnog susreta u Subotici.

Životopis

Rodila se 1947. u Subotici kao Katarina Tonković. Bila je učenicom slikarskog pedagoga Stipana Šabića.[1] Studirala je u Zagrebu na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je diplomirala 1976. godine u klasi profesora Ante Kuduza.

Zaposlila se je u galeriji Likovnom susretu gdje je dugo godina radila kao kustosica, a bila je voditeljicom Dokumentacijskog centra umjetničkih kolonija (Jugoslavije) punih dvadeset godina.

Umjetničkim je kolonijama iznimno pridonijela kao predsjednica Koordinacijskog odbora umjetničkih kolonija Jugoslavije. To je osobito došlo do izražaja u Vojvodini i subotičkom okruženju i samoj Subotici, gdje je pokrenula mnoštvo umjetničkih kolonija.

U kulturi je bila angažirana i na drugim područjima. Bila je članicama umjetničkih vijeća udruženja SULUJ i SULUV, brojnih ocjenjivačkih sudova, a organizirala je brojne humanitarne dražbe. Stručno je pomagala mlade umjetnike i studente.

Zbog njena stručnog angažmana i posla, u usporedbi s nekim drugim umjetnicima, nije bila toliko nazočna na izložbama. Stoga je samostalno izlagala tek nekoliko puta:

  • u Gradskoj knjižnici u Subotici zajedno s Istvánom Szájkóom,
  • 1988. u Osijeku zajedno s Ivanom Jandrićem
  • 1989. u Galeriji Franzer u Subotici
  • 1994. godine u Klubu Gerontološkog centra u Subotici.

Skupno je izlagala znatno više puta. Često je to bilo u Subotici, a kad je izlagala s umjetnicima Udruženja likovnih umjetnika Subotice i u drugim gradovima u tuzemstvu te u Mađarskoj. Djela joj se nalaze u selekciji izložbe „Suvremena likovna umjetnost Hrvata iz Vojvodine" koja se je održala 1998. u Klovićevim dvorima u Zagrebu. 2011. joj je organizirana retrospektivna posmrtna izložba u galeriji Likovni susret, a nakon izložbe u tim prostorima, dio je postave premješten u prostore Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Djela joj se nalaze u zbirkama galerije Likovnog susreta, subotičkog Gradskog muzeja Subotica, raznih umjetničkih kolonija kao što su Nyaradi u Ruskom Krsturu i subotičkoj Bucka Gányó u Subotici, zbirkama Franzer i dr. Vinka Perčića u Zagrebu te inim privatnim zbirkama.

Umjetnički rad

Grafike je crtala klasičnim grafičkim tehnikama, a crtala je i crteže u tehnici tušem. Crta imaginarne krajobraze i nadrealne likove.

Izvor

  1. In memoriam Stipan Šabić Zvonik, broj: 4(102), Subotica, travanj 2003.