Krim: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m rev. na 15. ožujka 2014.‎
Tekst stranice se zamjenjuje sa ''''Krim''' je poluotok kod Crnog mora. Trenutno je njegova pripadnost predmet spora između Rusije i Ukrajine. * Autonom...'
Redak 1: Redak 1:
'''Krim''' je poluotok kod [[Crno more|Crnog mora]]. Trenutno je njegova pripadnost predmet spora između [[Rusija|Rusije]] i [[Ukrajina|Ukrajine]].
{{Okvir_zemlje_svijeta |
ime = Autonomna Republika Krim |
izvorno_ime = Автономна Республіка Крим |
ime_genitiv = Krima |
eng_ime = Crimea |
zastava = Flag of Crimea.svg |
grb = Emblem of Crimea.svg |
lokacija = Crimean peninsula.svg |
službeni_jezik = [[ukrajinski jezik|ukrajinski]] |
glavni_grad = [[Simferopolj]] |
površina = 26.100,1 |
stanovništvo = 1,973.185 |
godina_popisa = 2007 |
valuta = [[hrivnja]] |
stoti_dio_valute = 100 kopijki |
internetski_nastavak = .ua |
komentar = Drugi jezici u uporabi: [[ruski jezik|ruski]] i [[krimski tatarski]]|
moto = Prosperitet i jedinstvo!
}}
[[Image:Crimea republic map.png|thumb|270px|right|Zemljovid autonomne republike Krima.]]
'''Krim''' je ukrajinski poluotok smješten na gornjoj obali [[Crno more|Crnog mora]]. U političkom smislu predstavlja '''Autonomnu Republiku Krim''' koja se nalazi u sklopu [[Ukrajina|Ukrajine]]. Površina poluotoka iznosi 26.100 km².


* [[Autonomna Republika Krim]], autonomna oblast unutar Ukrajine;
'''Autonomna Republika Krim''' ([[ukrajinski jezik|ukr.]]: '''Крим, Автономна Республіка Крим''', [[ruski jezik|rus]]: '''Крым, Автономная Республика Крым''', [[krimskotatarski jezik|krim.]]: '''Qırım, Qırım Muhtar Cumhuriyeti''') je parlamentarna repubilka koja nema zasebnog predsjednika. Ima vlastiti ustav, Zakonodavno Vrhovno vijeće te izvršno Vijeće ministara s velikom autonomijom u donošenju lokalnih pitanja. Krim je podjeljen u 25 manjih okruga: 14 rajona i 11 jedinica predvođenih gradskim vijećima.
* [[Republika Krim]], jedna od federalnih jedinica Rusije.

==Stanovništvo==
Prvi stanovnici poluotoka Krima imali su uglavnom [[slaveni|slavensko]], [[goti|germansko]] i [[grci|romansko]] porijeklo. Posebno su se na tom poluotoku istaknuli [[Grci]], [[Skiti]], [[Goti]] (prisutni čak do 17. stoljeća) i slavenski narodi. Gotovo svi prethodni stanovnici asimilirani su u malobrojnu ali snažnu tatarsku zajednicu tijekom 14. stoljeća, a naposljetku prihvaćaju i [[islam]]sku vjeru čime gube svoj prvotni kršćanski identitet. S tom činjenicom, stanovnici gotovo oduvijek multikulturalnog Krima, postaju specifičan i rasno vrlo raznolik narod, sa mnogo europskog elementa, bez obzira na činjenicu da je poluotok postao jedan od centara napredne [[islam]]ske civilizacije gotovo u samom središtu [[Europa|Europe]].

Prema službenom popisu stanovništva u [[Ukrajina|Ukrajini]] iz 2001. godine na Krimu je živjelo oko 2.033.700 ljudi, a posljednje službene procjene iz 2007. godine ukazuju da na Krimu danas živi manje od 1.973.185 ljudi. Etnički sastav poluotoka i dalje je relativno nepromijenjen; većinu od 58.32% čine etnički [[Rusi]] (uglavnom doseljeni nakon [[SSSR|Drugog svjetskog rata]]), potom [[Ukrajinci]] sa 24.32%, [[Krimski Tatari]] sa 12.1% i [[Bjelorusi]] sa 1.44%. [[Krimski Tatari]] vraćeni su na poluotok iz središnje [[Rusija|Rusije]] nakon osamostaljenja Ukrajine te ih danas ondje živi oko 250.000, a ujedno predstavljaju jedinu veću [[Muslimani|muslimansku zajednicu]] u Ukrajini. [[Armenci]], [[Židovi]], [[Nijemci]] i drugi narodi ne prelaze 1% krimske populacije.

Posljednje desetljeće broj stanovnika na poluotoku Krimu bilježi pad, posebno zbog visokog porasta smrtnosti starije umirovljeničke populacije.

== Zemljopis i klima ==
Krim je smješten na sjevernoj obali [[Crno more|Crnog mora]], uz zapadnu obalu [[Azovsko more|Azovskog mora]], dotičući Hersonsku oblast na sjeveru. Iako je smješten na rubnom jugozapadnom području poluotoka Krima, grad [[Sevastopolj]] ima poseban značaj i status na poluotoku. Površina cjelog poluotoka iznosi 26,100 km², a sama krimska obala je isprekidana sa nekoliko većih uvala i pomorskih luka. [[Luka|Pomorska luka]] leži na zapadu u uvali Karkinit, zatim na jugozapadu u otvorenoj Kalamitskoj uvali koja je ujedno i luka grada [[Evpatorija|Evpatorije]] i [[Sevastopolj]]a, na sjeveru se nalazi Arabatska uvala i sa istočne strane takozvana Kerčanska uvala. Na jugu Krima se također nalazi poznata ukrajinska luka Feodosija, u istoimenoj uvali.

Većina teritorija poluotoka Krima ima [[Kontinentalna klima|kontinentalnu klimu]], izuzev krajnjeg juga gdje prevladava [[Suptropi|subtropska klima]], na koju posebno utječe [[Crno more]]. Ljeta mogu biti poprilično topla i dosegnuti temperaturu od 30 °C, posebno tijekom srpnja, dok su zime umjereno hladne i kreću se do -0,3 °C tijekom siječnja, izuzev krajnjeg juga gdje se kreću do -4 °C. Količina [[Padaline|padalina]] na Krimu u prosjeku doseže 400 mm godišnje, ali na [[jug]]u je taj broj udvostručen, posebno na području grada [[Jalta|Jalte]] gdje doseže 1,050 mm padalina godišnje. Krim je oduvijek bio atraktivna turistička lokacija [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] i [[Rusi|Rusa]] iz cijelog [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], koji taj poluotok uz primjerene ljetne temperature doživljavaju kao domaću turističku lokaciju već desetljećima.

== Povijest ==
[[Datoteka:Crimea Laspi Beach.JPG|mini|lijevo|Krimska obala]]
Povoljni položaj i prirodni uvjeti Krimskog poluotoka uvjetovali su da Krim postane jednom od kolijevka čovječanstva. Prastari tragovi čovjeka na Krimskom poluotoku odnose se na razdoblje od oko 100.000 do 35.000 godina pr. Kr.. Na prostoru Krima su također živjeli drevni narodi [[Kimerijci]], potom [[Tavri]] i [[Skiti]]. Na Krimskom poluotoku nastali su grčki polisi (gradovi-države) [[Herson]], [[Feodosija]] i [[Pantikapej]], koji su vodili intenzivnu prekomorsku trgovinu. Potkraj 4. st. pr. Kr. na prostoru Krima se formira [[Skitija|Skitska država]], kojoj je glavni grad bio Napulj skitski, danas se na istom mjestu nalazi grad [[Simferopolj]].

Godine 988. kijevski knez [[Vladimir, knez Kijevske Rus'i|Vladimir Veliki]] osvojio je grčku koloniju grad [[Herson]] što se smatra godinom preuzimanja vlasti nad teritorijem poluotoka Krima, koji se našao u sklopu srednjovjekovne države [[Kijevska Rus'|Kijevske Rus'i]]. Krim se nalazio u sklopu kontrole kijevskih kneževa sve do 13. stoljeća kada su izvršeni jači vojni napadi [[Mongoli|Mongola]] koji su preuzeli kontrolu na Krimom. Raspadom mongolskog imperija ondje se zadržao manji dio tatarskog naroda i [[Krimsko kahstvo]] – neprestana opasnost za današnju ukrajinsku i rusku stepu. [[Ukrajinski kozaci]] su krajem 15. stoljeća prvi poveli rat protiv Tatara i moćne [[Osmansko carstvo|osmanske sile]], da bi im se u 17. stoljeću priključili [[Rusi]]. Mnogoborojno slavensko stanovništvo Krimskog poluotoka navelo je [[Rusi|Ruse]] i [[Ukrajinci|Ukrajince]] u 19. stoljeću da sa saveznicima povedu [[Krimski rat]] i ponovno u potpunosti prisvoje poluotok.

Prema svjedočenju turskog povjesničara [[Evlija Čelebija|Evlije Čelebije]], godine 1667. na Krimu je živjelo 1.120.000 stanovnika; oko 180 tisuća Tatara i preko 920 tisuća [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] i [[Bjelorusi|Bjelorusa]], koji su te prostore počeli intenzivno naseljavati dolazeći iz južne [[Bjelorusija|Bjelorusije]] i zapadne [[Ukrajina|Ukrajine]]. Tijekom 18., 19. i posebno 20. stoljeća Krim će početi naseljavati i etnički [[Rusi]], koji danas čine nadpolovičnu većinu na tom poluotoku. Godine 1954., Krimska oblast u sklopu sovjetske Rusije je prema inicijativi sovjetskog političara [[Nikita Hruščov|Nikite Hruščova]] s ukrajinskom biračkom bazom, drugi puta vraćena u sastav sovjetske Ukrajine. Krimski Tatari koje je [[Staljin]] protjerao nakon Drugog svjetskog rata optuživši ih za kolaboraciju s nacističkim vlastima, stekli su pravo povratka 1991. nakon osamostaljenja [[Ukrajina|Ukrajine]] te ih danas na poluotoku živi oko 250.000, i uglavnom se služe bivšim službenim [[ruski jezik|ruskim jezikom]].

=== Krimska autonomija (1992.)===
{{Stil}}
{{Jednostrano}}
{{Izvor}}
Ideja formiranja krimske autonomije rodila se među postsovjetskim partijskim umirovljenicima na Krimu. Da bi svoje zahtjeve pravno regulirali, oni su se povezali s komunističkom političkom strujom u [[Verhovna Rada|ukrajinskom parlamentu]], obećavajući joj svoju potporu. Uspjeli su 1991. osigurati odluku parlamenta o formiranju Krimske Sovjetske Autonomne Republike u sastavu [[Ukrajina|Ukrajine]]. Formirana krimska vlada u svojim prvim akcijama potpuno je zaustavila širenje ukrajinskih medija na poluotoku. Obavještajna služba [[KGB]] i vojna obavještajna služba Crnomorske flote brzo su formirale uporišta rusko-[[Nacionalizam|nacionalističke]] orijentacije, uglavnom među umirovljenicima. Zbog slabog materijalnog stanja, dojučerašnji [[Komunizam|partijski aktivisti]] brzo su se uključili u antiukrajinsku parolu, često izražavajući neobičnu mržnju neprimjerenu za svoju životnu dob. Na televiziji su često prikazivane te velike babuške ili djeduške kako guraju fige u TV kamere, proklinjući mladu neovisnost [[Ukrajina|Ukrajine]], usprkos tome što je ukrajinska [[politika]] revitalizirala gospodarstvo na tom poluotoku te im redovito isplaćuje mirovine.
[[Image:Ukrainian Ship.JPG|thumb|270px|right|Ukrajinska ratna mornarica u [[Sevastopolj]]u.]]
Svojedobno je list Glas Ukrajine izvjestio da je na Krimu tako mnogo bivših [[SSSR|sovjetskih]] službenika da su stvorili Savez sovjetskih [[čekist]]a. U [[Sevastopolj]]u [[čekist]]i su organizirali svoj kongres na kojemu su obznanili svoj cilj – zakonski obnoviti nekadašnji [[Sovjetski Savez]]. Financiraju se tada ustanovama sumnjivog podrijetla, a ponekad i otvoreno kriminalnih u svojoj djelatnosti. Izdašno financirani tisak u uvjetima krize ukrajinskog tiska obrušio se na poluotok vrlo silovito, uništavajući i zadnje riječi objektivnog stanja u regiji, ali i cijeloj [[Ukrajina|Ukrajini]]. U tu djeltnost aktivno se uključio i republički komitet kompartije Krima, tradicionalno najkonzervativniji ogranak [[SSSR|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]] (KPSS) i Komunističke partije Ukrajine (KPU). Partijski novac koji je nakon raspada KPSS užurbano prebacivan u različita sumnjiva poduzeća stizao je u velikim omjerima i na Krim. Tako se formirala moćna baza partijsko-kriminalne oligarhije. Samo je lider krimskih komunista [[Leonid Grač]] postao osnivač četriju komercijalnih tvrtki. Velik novac bio je usmjeren i za kupnju državnog vlasništva, pripremu izbora koji bi proglasili odcjepljenje od [[Ukrajina|Ukrajine]], a također i likvidaciju svih nepoželjnih subjekata koji su Krim vidjeli u sklopu Ukrajine. Na čelu antiukrajinske politike nalazio se [[Nikolaj Bagrov]], dojučerašnji prvi sekretar KPSS. Prividno se dodvoravao ukrajinskom predsjedniku [[Leonid Kravčuk|Leonidu Kravčuku]], pripremajući u pozadini politiku teritorijalnog odcijepljenja Krima.

Na putu svojevrsne komunističke urote uskoro se našla još opasnija politička i društvena snaga koja je zavladala cijelim postsovjetskim terenom, [[organizirani kriminal]]. Na Krimu je on pao na plodno tlo posebno zbog toga što je oko 12 milijuna turista svake sezone posjećivalo Krim te su ostavljali veliki novac koji je pogodovao cvjetanju prostitucije, razbojništva i trgovine [[Psihoaktivne droge|narkoticima]]. Kumovi više krimskih mafijaških klanova uložili su golem novac u partijska odmarališta. Da bi legalizirali svoju djelatnost, tražili su političko uporište te ga pronašli u ruskom [[Nacionalizam|nacionalizmu]]. Budući da je krimsko Vrhovno vijeće tražilo veliko mito, pronašli su novo riješenje odnosno fiktivnog političkog vođu [[Jurij Mješkov|Jurija Mješkova]] koji je trebao legalizirati krimski kriminal. Na izborima su se sudarila dva podjednako nemoralna klana – komunistički (Bagrov) i klan kriminalnih biznisa (Mješkov). Malograđanska masa (glavni oslonac sovjetskog društva) glasala je za Mješkova koji je obećavao povećanje plaća u ruskim [[Ruska rublja|rubljima]]. Nakon pobjede Mješkova, naglo se povećao kriminal, a krvavi sukobi mafijaških klanova postali su dio krimske svakodnevnice. U aktivnu politiku Krima uključuje se i dio političke elite iz [[Moskva|Moskve]], te su Krim posjetili i savjetnici ruske vlade: Grišankov - bivši šef specijalnog odjela KGB SSSR-a, Koževnikov – potpukovnik vojne kontraobavještajne službe i Mihajlov – načelnik specijalnog odjela KGB SSSR-a.

== Literatura ==
*Subtelny, Orest (2000.), Ukraine: A History. University of Toronto Press. pp. 78.
*Kubijovyč, Volodymyr (ed.) (1963.), Ukraine: A Concise Encyclopædia. Toronto: University of Toronto Press.
*Fisher, Alan W. The Crimean Tatars. Stanford, CA: Hoover Institution Press, Stanford University, 1978. (264 p.)
*Kolo: časopis Matice hrvatske, 1997., br. 3. «Ukrajina».- Hrvatska revija, časopis Matice hrvatske, urednici Vlaho Bogušić, Jelena Hekman, Hrvoje Ivanković - str. 171.-335. (grupa autora)

== Vanjske poveznice ==
*http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=20775
{{Commons|Crimea}}
* [http://www.crimea-portal.gov.ua Službeni portal Vijeća ministara Krima] {{ukr icon}} {{rus icon}} {{eng oznaka}} {{fra icon}}
* [http://www.rada.crimea.ua/ Službena stranica Vrhovne Rade Krima] {{ukr icon}} {{rus icon}}
* [http://www.blacksea-crimea.com/ Turistički smještaj na Krimu] {{eng oznaka}}
* [http://www.accesscrimea.com/ Turističke informacije o Krimu] {{eng oznaka}}
* [http://www.thecrimea.org.ua/ Kratke informacije o Krimu] {{eng oznaka}} {{de icon}}

[[Kategorija:Povijest Ukrajine]]
[[Kategorija:Povijest Rusije]]
[[Kategorija:Krim| ]]

{{Link FA|sv}}
<!--Other languages-->

Inačica od 19. ožujka 2014. u 15:41

Krim je poluotok kod Crnog mora. Trenutno je njegova pripadnost predmet spora između Rusije i Ukrajine.