Hiroo Onoda: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 18. kolovoza 2014. u 04:26

Hiroo Onoda (19. ožujka 1922. – 16. siječnja 2014.), japanski potporučnik. Oružje je položio tek 1974. godine te se tako smatra posljednim ratnikom Drugog svjetskog rata.

Životopis

Rođen je 19. ožujka 1922. godine u japanskom gradu Kainan. U svojoj 20. godini priključen je japanskoj Carskoj vojsci. U prosincu 1944. godine poslan je na filipinski otok Lubang te mu je zapovjeđeno da se ne predaje ni pod kojim uvjetima i da se bori do posljednjeg čovjeka. Pred svršetak rata i po dolasku američke i filipinske vojske na otok, Onoda se sa trojicom svojih suboraca povlači u brda gdje vodi gerilske borbe protiv filipinske vojske. Dok su Onodini suborci izginuli u gerilskom ratu, Onoda nastavlja borbu. Odbija predaju čak i nakon dolaska njegove obitelji koja ga uvjerava da je rat gotov. Oružje polaže tek 1974. godine dolaskom njegovog bivšeg ratnog zapovjednika koji mu naređuje predaju. Nakon 29. godina borbe postao je jako popularan. Po povratku u domovinu ponuđen mu je rad u japanskom parlamentu. Napisao je i autobiografiju o gerilskom ratu. Nezadovoljan zbog prevelike pažnje koja mu se posvećuje, Onoda odlazi u Brazil 1975. godine. Ženi se 1976. godine. U Japan se vraća 1984. godine te osniva Onoda Shizen Juku, obrazovni kamp za mlade. Lubang ponovno posjećuje 1996. godine te ujedno donira 10 000 $ lokalnoj školi. Preminuo je 16. siječnja 2014. u Tokiju.

Inačica od 18. kolovoza 2014. u 01:04 uredi TiaSap (razgovor \| doprinosi) 10 edits nova stranica: '''Hiroo Onoda''' (19. ožujka 1922. – 16. siječnja 2014.) je japanski potporučnik koji je oružje položio tek 1974. godine te se tako smatra pos...		Inačica od 18. kolovoza 2014. u 04:26 uredi ukloni ovu izmjenu TiaSap (razgovor \| doprinosi) 10 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1:		Redak 1:
	'''Hiroo Onoda''' ([[19. ožujka]] [[1922.]] – [[16. siječnja]] [[2014.]]) je [[Japan\|japanski]] potporučnik ~~koji~~ je ~~oružje~~ položio tek [[1974.]] godine te se tako smatra posljednim ratnikom [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]		'''Hiroo Onoda''' ([[19. ožujka]] [[1922.]] – [[16. siječnja]] [[2014.]]), [[Japan\|japanski]] potporučnik. Oružje je položio tek [[1974.]] godine te se tako smatra posljednim ratnikom [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]].


Redak 5:		Redak 5:


	Rođen je [[19. ožujka]] [[1922.]] godine u [[Japan\|japanskom]] gradu Kainan. U svojoj 20. godini priključen je [[Japan\|japanskoj]] Carskoj vojsci. U [[prosinac\|prosincu]] [[1944.]] godine poslan je na [[Filipini\|filipinski]] otok Lubang. ~~Zapovjeđeno~~ mu je da se ne predaje ni pod kojim uvjetima do posljednjeg čovjeka. Pred svršetak [[Drugi svjetski rat\|rata]] i ~~dolaskom~~ [[SAD\|američke]] i [[Filipini\|filipinske]] vojske na otok, Onoda se sa trojicom svojih suboraca povlači u brda gdje vodi gerilske borbe protiv [[Filipini\|filipinske]] vojske. Dok su Onodini suborci izginuli u gerilskom ratu, Onoda nastavlja borbu. Odbija predaju čak i nakon dolaska njegove obitelji koja ga uvjerava da je [[Drugi svjetski rat\|rat]] gotov. Oružje polaže tek [[1974.]] godine dolaskom njegovog bivšeg ratnog zapovjednika koji mu naređuje predaju. ~~Postao~~ je jako popularan ~~te mu je po~~ povratku u domovinu ponuđen rad u [[Kokkai\|japanskom parlamentu]]. Napisao je i autobiografiju u ~~kojoj~~ ~~je opisao svoju gerilsku borbu nakon završetka [[Drugi svjetski rat\|rata]]~~. Nezadovoljan zbog prevelike pažnje koja mu se posvećuje, Onoda odlazi u [[Brazil\|Brazil]] [[1975.]] godine. Ženi se [[1976.]] godine. U [[Japan\|Japan]] se vraća [[1984.]] godine te osniva ''Onoda Shizen Juku'', obrazovni kamp za mlade. Lubang ponovno posjećuje [[1996.]] godine te ujedno donira 10 000 [[USD\|$]] lokalnoj školi. Preminuo je [[16. siječnja]] [[2014.]] u [[Tokio\|Tokiju]]		Rođen je [[19. ožujka]] [[1922.]] godine u [[Japan\|japanskom]] gradu Kainan. U svojoj 20. godini priključen je [[Japan\|japanskoj]] Carskoj vojsci. U [[prosinac\|prosincu]] [[1944.]] godine poslan je na [[Filipini\|filipinski]] otok Lubang te mu je zapovjeđeno da se ne predaje ni pod kojim uvjetima i da se bori do posljednjeg čovjeka. Pred svršetak [[Drugi svjetski rat\|rata]] i po dolasku [[SAD\|američke]] i [[Filipini\|filipinske]] vojske na otok, Onoda se sa trojicom svojih suboraca povlači u brda gdje vodi gerilske borbe protiv [[Filipini\|filipinske]] vojske. Dok su Onodini suborci izginuli u gerilskom ratu, Onoda nastavlja borbu. Odbija predaju čak i nakon dolaska njegove obitelji koja ga uvjerava da je [[Drugi svjetski rat\|rat]] gotov. Oružje polaže tek [[1974.]] godine dolaskom njegovog bivšeg ratnog zapovjednika koji mu naređuje predaju. Nakon 29. godina borbe postao je jako popularan. Po povratku u domovinu ponuđen mu je rad u [[Kokkai\|japanskom parlamentu]]. Napisao je i autobiografiju o gerilskom ratu. Nezadovoljan zbog prevelike pažnje koja mu se posvećuje, Onoda odlazi u [[Brazil\|Brazil]] [[1975.]] godine. Ženi se [[1976.]] godine. U [[Japan\|Japan]] se vraća [[1984.]] godine te osniva ''Onoda Shizen Juku'', obrazovni kamp za mlade. Lubang ponovno posjećuje [[1996.]] godine te ujedno donira 10 000 [[USD\|$]] lokalnoj školi. Preminuo je [[16. siječnja]] [[2014.]] u [[Tokio\|Tokiju]].