LaserDisc: razlika između inačica
nova stranica: {{Infookvir medij | ime = LaserDisc | slika = 204px-LaserDisc.svg.png | veličina = | opis_slike = | vrsta = Optički disk | šifriranje = NTSC,... |
m predlošci |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{površan prijevod|engleski|engleskog}} |
|||
{{Infookvir medij |
{{Infookvir medij |
||
| ime = LaserDisc |
| ime = LaserDisc |
Inačica od 8. rujna 2014. u 00:17
LaserDisc | |
Vrsta medija | Optički disk |
Kapacitet | 60 minuta po strani na CLV diskovima; 30 minuta po strani na CAV diskovima |
Čitač | Laserski poluvodič valne duljine 780 nm |
Razvio/li | Philips, MCA Inc., Pioneer Corporation |
Upotreba | Kućni video, pohrana podataka |
LaserDisc ili (LD) je format za kućna videa i prvi komercijalni optički disk početno licensiran, prodavan i reklamiran kao MCA DiscoVision (također poznat kao "DiscoVision") 1978 godine u Sjevernoj Americi.
Iako je format bio u stanju pružati video i zvuk više kvalitete nego njegovi suparnici, VHS i Betamax video kazete, LaserDisc nikad nije uspio steći rasprostranjenu upotrebu u Sjevernoj Americi, ponajviše zbog visokih cijena uređaja za reproduciranje i video naslova samih.[1] Također je ostao u velikoj mjeri neprimjetan format u Europi i Australiji. Međutim, bio je mnogo popularniji u Japanu i mnogo bogatijim regijama jugoistočne Azije, poput Hong Konga, Malezije i Singapura. Tijekom 1990-ih u Hong Kongu je bio prevladavajući medij za iznajmljivanje videa.[2]
Tehnologije i koncepti iza LaserDisca su temelji kasnijih optičkih diskova, uključujući Compact Disc, DVD i Blu-ray Disc.
Izvori
- ↑ LaserDisc Players: wave of the future?. YouTube. Pristupljeno 24. listopada 2011.
- ↑ Followers of LaserDisc Interest. itimes. Pristupljeno 28. srpnja 2014.